Prva crkva na Ubu bila je, kako je tvrdio prota Ljuba Kostić, najstarija u valjevskom okrugu. Smatra se da je sagrađena čak 1822. godine, a predanje govori da je bila drvena i pokrivena šindrom. Osim što je građena od loših materijala, dosadašnja crkva na Ubu bila je izgrađena u baroknom stilu, vrlo neprikladnim za ovo podneblje. Nakon zemljotresa 1998. godine, bilo je samo pitanje vremena koliko će crkva još moći da izdrži, a pokušaj rekonstrisanja bio je kako skup, tako i rizičan. S toga je crkveni odbor doneo odluku da se sagradi nova crkva na Ubu u srpsko-vizanstijskom stilu po ugledu na hram Svetih Arhangela na Bistrici i Bogorodicu Ljevišku u Prizrenu. Realizacija je poverena dr Predragu Ristiću, najboljem crkvenom arhitekti.
Sadašnja crkva na Ubu počela je da se gradi 1998. godine. Površina sabornog hrama Hrista Spasitelja iznosi 450 m2 i može da primi 700 vernika u isto vreme. Evo šta o njenoj gradnji kaže projektant dr Ristić : „Crkva na Ubu je pravljena po nadahnuću, po najprostijim logosnim pravilima. Ima uvek nešto tako prosto, što se ničim ne može dokazati, što je najjednostavnije, što je carski. Statističario kažu da ovde nisu imali šta da rade, jer bi konstrukcija obe crkve stajala i bez trunke armature, cigli i betona. Ona je prosto prirodna konstrukcija.“
Tokom 14 godina gradnje, crkva na Ubu pretrpela je razne zgode i nezgode: zadesila ju je nato-agresija, inflacija svetskih razmera, ekonomska kriza, razaranje i svojatanje kosovsko-metohijskih svetinja. Međutim, vera, upornost, rad i pomoć građana doveli su do toga da crkva na Ubu danas bude jedna od najlepših izgrađenih crkava u Srbiji, a možda i šire.
Crkva na Ubu iznutra je projektovana od strane najistaknutijih ruskih projektanata. Nešto je urađeno u plemenitoj orahovini, nešto mermeru, kamenu i slično. Božanstvene svete freske rad su Nikolaja Muhina, akademika ruske federacije. Nikolaj Muhin, poznato ime u ruskom slikarstvu, oslikavao je krajem prošloga veka rekonstruisani hram Hrista Spasitelja u Moskvi, Saborni Svetovaznesenjski hram čije su površine zidova iznosile skoro 2500 m2 živopisa. U oslikavanju ubske crkve pomagalo mu je sedam vrsnih slikara iz Jaroslava. Radili su pune tri godine, a rezultat je bio impresivan. Hram je zablistao u svoj svojoj lepoti i raskoši. Crkva na Ubu dobila je uskoro i tri velika zvona od 1500 kg, 1000 kg i 600 kg.
Crkva na Ubu je u periodu od 2004. do 2009. čekala da je neko ponovo uzme pod svoje i nastavi sa njenom gradnjom. Vodili su se razgovori, pregovori, raspisivali su se konkursi za najbolja umetnička i arhitektonska rešenja izuzetno zahtevnog hrama. Međutim, u crkvenoj porti radovi nisu prekidani. Barokni ikonostas iz stare crkve je potpuno obnovljen, sagrađen je zvonik visok 16 metara posvećen Svetom Makariju Velikom, izgrađena je ulazna kapija sa kamenom kuglom od 300 kg i krunom na vrhu, a na četiri ulaza u portu postavljene su četiri metalne umetnički oblikovane kapije sa izantijskim motivima.
Godine 2009. crkva na Ubu ponovo počinje intenzivno da se radi. Zahvaljujući velikom broju priložnika, nabavljen je sveti presto u oltaru, polilej težak 1389 kilograma, šest rezbarenih hrastovih vrata, krstionica, ikona i tron Trojeručice, dograđene su dve nove kupole pokrivene bakrom za prodavnicu i palionicu sveća, postavljeni su gorionici za sveće i urađeni su stolovi za slavska žita. U nedelju, 18. septembra 2011. godine crkva Hrista Spasitelja je osvećena.
Crkva na Ubu iznutra je osvetljena specijalnim diodnim trakama, pa se tako ne vidi ni jedna sijalica. Spoljašnje osvetljenje kandelabrima i reflektorima kako sa zemlje tako i na hramu doprinosi božanstvenom izgledu crkve u večernjem ambijentu.
Nad glavnim vratima piše posveta hrama Bogu, blagodarnost naroda i godina gradnje: „U slavu Trojedinog Boga: Oca i Sina i Svetoga Duha, sagradi se ovaj hram Vaznesenja Gospodnjeg na spasenje Pravoslavnog roda srpskog 1998-2011.“
5 komentara
Comments are closed.