Vapaj anđela

Moja prica je poprilicno duga ali nisam je mogla vise skratiti,zelim u prici iznjeti sve svoje emocije,mozda nekome budu pouka. Nazalost i danas postoji obitelji koje se raspaduju,unistava ih bolest,poroci ili ih unistavamo mi sami npr rastava braka. Svi odrasli clanovi obitelji znaju svoje osjecaje,a djecu zanemaruju,ne cuju kako vape mali andeli! Prica je istinita i napisana iz gledista djetea koje prolazi sve te nedace..

Rodena sam jednog hladnog i snijeznog 25.12.1993. godine. Sretna sam jer sam rodena u mjesecu blagdana,volim sve cari prosinca.. Volim blagdane,kolace,snijeg… Rodena sam u jednom malom bosanskom gradicu kao prvo i jedino dijete u obitelji. Roditelji su vec bili u godinama kada su me dobili,nadjenuli su  mi ime Emanuela.Tog dana kada sam prvi put ugledala svijet bila sam malena djevojcica,vjerovala sam svima i nisam znala za zlo. Odrastala sam u malenoj kucici sa svojim roditeljima. Zivjeli smo skromno,nismo bili bogati ali ni bas siromasni,zlatna sredina. Sve je naizgled djelovalo odlicno,ali sto se zapravo desava u obitelji znali smo samo mi. Ljudi bi se tek ponekad zapitali zasto je malena bucmasta djevojcica sa uvojcima uvijek tuznog lica? Djelovala sam poput princeze sa tim slatkim haljinama,cipelicama,uvojcima ali bila sam nesretna. Tada jos uvijek nisam bila svjesna da postoji zlo u svijetu,a da nepravdu mogu nanijeti i roditelji. Kao i svaka druga djevojcica vjerovala sam svojim roditeljima i oni su bili savrseni.Odrastajuci  trpim mnogo nedaca i shvacam sve.. Do moje 7 godine,majka je od oca odlazila i vracala se 6 puta. To su mi  najteza i najbolnija sjecanja. Svade u nasoj kuci bile su svakodnevne. Zvjeli smo u zajednici sa bakom,tatinom majkom,ali ta zena je bila zla. Bila je veoma sebicna i nije mogla podnijeti da najmladeg sina dijeli sa nekim. Stalno je lagala na moju majku,optuzivala je i zavadala moje roditelje. tata potaknut bakinim rijecima uvijek je napadao moju majku,vikao… Te svade su me jako boljele.. Sjecam se trenutaka dok sam sjedila sama u svojoj sobi sklupcana na krevetu i plakala tako nemocna. Pitala sam se kako moje prijateljice imaju roditelje koji se vole a ja to nemam? Zar nitko nije mogao prepoznati vapaj malog andela,nijemi vapaj prepoznatljiv po suznim okicama? U pocetku je za mene majka bila zrtva,a otac i baka glavni krivci. Svade su postajale sve gore i gore… Tata je baku voljeo vise i od mene i majke skupa i cesto nam je govorio ako je necemo slusati da napustimo njegov dom. Za vrijeme njihovih svada redovito sam morala biti sudac ,morala sam ja odredivati tko je kriv,a meni je to bilo pretesko jer ih jednako volim. Jedne veceri svada je bila neizdrziva.. Majka je plakala i vikala,otac je vikao… Ja malena djevojcica od nekih 5 godina sam sve to promatrala jecajuci. U jednom trenutku je majka pred mojim ocima ustala i pokusala se ubiti. Mozete zamisliti kako je to meni bilo gledati? Njih dvoje su i dalje mislili samo na sebe,mislili su koju uvredu izreci,koja je gora,baka je uzivala slusajuci svadu,a a sam plakala. Nitko nije prepoznao moj vapaj. Otac je sprijecio majku u pokusaju ubojstva,ali meni su ostale snazne traume. Tresla sam se i plakala,povracala sam od muke,nitko me nije ni primjetio. U sljedecem trenutku vidjela sam da majka moje i njezine stvari ubacuje u veliki kofer. Bilo mi je jasno da selimo od tate,obzirom da smo isle vec 5 puta. Medutim,prva dva puta se i ne sjecam bila sam mala to znam iz prica,a zadnja tri se dobro sjecam ali bili su to uglavnom kraci rastanci i rastanci uzrokovani manjom svadom. Znala sam da je ovo teze, majka me je povukla za ruku,u drugu ruku je uzela kovceg i krenule smo vratima. Pogledala sam svoj dom jos jednom,svoju sobicu i svoga oca koji je plakao. Slomile su me te suze. Potrcala sam mu u zagrljaj,jecali smo oboje pogledala sam majku u nadi da ce spustiti kofer i reci da ostajemo ali to se nije desilo. I tu su roditelji uvazavali svoj ponos,i zanemarivali moje suze. Baka je ponosno stajala na vratima. Cijelim putem sam plakala. Sjecam se trenutka kada smo dosli u neku tek izgradenu kucu,neopremljenu, sjedila sam na jednom drvetu u krilu drzala svoju macku koju sam ponjela od kuce i molila sam neke djecije molitvice. Onako jadnu uplakanu,mokru,  ljudi su me sa sazaljenjem gledali ali nitko mi nije  pomagao. Za vrijeme zivota sa majkom u tom drugom gradu svaki dan sam morala slusati majcine ruzne rijeci upucene mome ocu i baki,ukoliko i ja nisam ogovarala i vrijedala oca majka nije zeljela pricati s mnom.. Kroz te dane u mojoj glavi se uloga oca i majke mijenja,te otac postaje zrtva a majka zlobna. Oca sam smatrala dobrim religioznim covjekom koji me voli ali svadao se sa majkom jer mu je previse stvari uskracilava izmedu ostalog i razgovor sa njegovom majkom. Bila sam svjesna da su majci kroz sve to oslabili zivci ali nije mi bilo jasno zato se iskaljiva na meni? Majka je kao sto sam rekla svakodnevno blatila oca ,tjerala me da ga mrzim. Sjecam se jednog zlobnog obecanja : vracamo se tati,kada baba umre.. Tako sam ja kao malena nevina djevojcica prizeljkivala neciju  smrt i bila nesvjesno zlobna. S ocem sam se cula svakodnevno ali i on je poceo sa svojom politikom,u svakom razgovoru govorio je kako je moja majka zlobna a baka tako dobra. Izludivali su me.. Svaki dan sam plakala.. Jedina utjeha bila mi je molitva,a jedini razlog za osmijeh moja maca… Kada god sam prolazila gradom ljudi su me sa sazaljenjem gledali,a i dan danas kada sretnem te ljude oni zaplacu sjetivsi se mojih uplakanih okica… Tesko je poverovati da te stranci mogu bolje razumjeti nego roditelji,tesko je povjerovati da roditelji mogu trovati svoju djecu. Godinu dana smo majka i ja zivjele same u tom gradu i iz tog vremena imam mnogo sjecanja ali iznjet cu samo neka. Sjecam se jednog uskrsa.. Mama je rekla da ce doci u posjet tata. Tko je bio sretniji od mene? Zeljela sam praviti kolace sa mamom i bojiti jaja. Prijateljima sam se hvalila da ce doci tata i da ce vidjeti da i ja imam tatu. Zamisljala sam kako cu i mamu i tatu uzeti za ruku i proci gradom,kao sto cine moji prijatelji svakog dana. Da,svakog dana sam sa ceznjom gledala kroz prozor prijatelje kako setaju sa svojim roditeljima,a ja to nisam mogla. Prolazivsi ispred njihovih kuca cula sam glasni smijeh sretne obitelji i tada sam samo placuci trcala kuci. Osvanuo je taj uskrsni dan i nestrpljivo sam cekala oca. Koliko toga sam   mu morala reci?  Konacno,zaculo se zvono,i istrcavsi pred vrata razocarala sam se. Pred vratima je stajao postar i donio mi hrpu darova od tate i poruku da tata ne moze doci jer ce baka biti tuzna ako ostane sama. Cijeli dan sam provela uplakana,poklone nisam ni pogledala,nitko mi ne moze kupiti tatu ili sretnu obitelj. Majka me nije tjesila nego je trazila da pricam lose o tati,da ga nazovem i reknem da ga mrzim. Sjecam se jedne svade sa prijateljicom i dosao je njezin otac i udario mi samar,ostala sam sama na klupici jer mene nije imao tko braniti. Osobito se sjecam ocevih odlazaka,dok sam ceznutljivo gledala za tragom automobila koji se udaljava. Jednog proljeca moji roditelji su se pomirili i mama i ja smo se vratile. Ja sam sa svojih 6 godina bila odrasla osoba,potpuno zrela a sazreli su i moji roditelji,barem malo. Baka je i dalje bila losa,otac je postao nesto bolji i majka isto. Svade su i dalje bile tu,jake svade,ja sam i dalje imala ulogu sudca i sada vec nisam znala tko je samo kriv,za mene su bilo krivi svi,bila je kriva baka,otac i majka. Vremenom majka postaje jako losa,vjerovatno zivci i stres. Svaki dan je vikala na mene,stalno me uporedivala s drugim osobama,uvvijek sam ja bila losa,potpuno mi je srusila samopouzdanje. Svu onu negativnu energiju koju je skupljala zbog oca i bake istresala je na meni. Prijetila je ubojstvom,govorila je da ce me ostaviti,da sam ista otac,govorila je da me mrzi. Sjecam se dana kada mi je rekla da sam ja dijete od 7 godina jako losa jer joj nikada nisam kupila poklon. Iduci dan nisam pojela sendvic u skoli,bila sam gladna ali kupila sam joj neki ukras. Ona je rekla da joj se uopce ne svida,da sam uzasna…Nijednog dana nije dopustila da joj pricam o prijateljima,skoli uvijek sam morala sutiti i slusati njezine rijeci pune mrznje upucene mome ocu. Morala sam uhoditi oca,ispitivati ga o nekim stvarima pa joj prenositi. Da bi rijesila svoje kompleke tjerala me da budem savrsena,morala sam biti u svim mogucim izvannastavnim aktivnostima,morala sam biti odlicna,pomagati po kuci i zlaziti,to je bilo nemoguce. Dosla sam u pubertet i mislila da sam konacno zazivila koliko-toliko normalnim zivotom. Boljela su me sjecanja iz djetinjstva, i dalje nisam shvatala kako roditelji mogu biti zlobni i slomiti krila malenom andelu. Situacija se nije u potpunosti smirila ali ja sam pomalo sazrela i bjezala od svada i sl. Nakon nekoliko mjeseci mira slijedi nova nedaca. Majka se razbolila i mora na operaciju,zivot joj je bio u pitanju. Imala sam tek 15 godina i trebala sam majku. Mami  sam sve oprostila i zeljela njezino ozdravljenje i ozdravila je. Kroz sve to snagu  mi je davala molitva. Mislila sam da smo konacno sretna obitelji ali ne.. otac pocinje piti.. Svaki dan je dolazio kuci pijan,bio je mrzovoljan i svadao se. Mnogo sam molila i otac je pobijedio taj porok. Izmucena svim tim situacijama bila sam sretna jer je sve konacno gotovo,ipak ne zadugo . Majka u kratkom vremenu odlazi na jos 3 operacije i zdravstveno stanje se pogorsava,Bogu hvala prebrodila je i to . Od toga svega je proslo nekoliko godina i konacno se situacija smirila. Otac i majka se nisu vise razvodili,svadali su se ali u manjoj mjeri,zdravlje se znatno poboljsalo,baka se primirila ali ta idila nije trajala dugo. Izmucena teskim djetinjstvom,bolestima,porocima i svim tim sto me pratilo obolila sam ja.   Bila sam u tezoj depresiji,javili su  mi se mnogi strahovi,nisam mogla spavat,razmisljala sam da se ubijem.. Trazeci po internetu kod sebe sam otkrila niz poremecaja. Stalno sam plakala,bila sam bezvoljna,popustila u skoli,uvijek sam zeljela biti sama,bila sam jako zivcana…pratili su me uzasni strahovi od kojih nisam mogla zaspati.. Sutjela sam o tome dugo,sve  dok to nije pocelo unistavati moj zivot. Ljudi su primjetili da nisam dobro,roditelji su se zabrinuli,izgubila sam mnogo prijatelja..Dok su moje prijateljice razmisljale o svojim deckima i uzivale sa njima,dok su izlazile ja sam sjedila na krevetu,plakala,cupala kosu,trzala,ozljedivala sam se…Jednog dana sam bila izrazito lose,a jos sam i slusala svadu svojih roditelja pukla sam. Pocela sam vikati,plakati,udarati sve oko sebe i pala sam,to je sve cega se sjecam. Probudila sam se u klinici za psihicke bolesti,vezana za krevet. Bila sam zivi mrtvac,fizicki ziva,a li dusom mrtva,hladna… Nisam bila tuzna,niti sretna potpuno ravnosdusna i to je potrajalo mjesecima.. Dugo sam bila pod sedativima i stalnim nadzorom. Vremenom sam bila spremna za razgovore sa psiholozima i to mi je znatno pomoglo,cesto sam setala bolnickim vrtom. Osjetila sam zrake sunca na svome licu,zrake koje obozavam i uzivam u njima,ali tada sam bila potpuno ravnodusna. Moja bolest je ujedinila sve. Moji su konacno shvatili sto su uradili. Svjesni su da su bili losi tzv. otrovni roditelji,svjesni u da su zlobi dopustili da unisti maleno dijete i svjesni su da sam cijelo vrijeme vapila ali nisu me culi. Baka je tada postala dobra,roditelji su postali mnogo bolji,medusobno su se postovali,a odlucili su postovati i mene. Za vrijeme boravka u bolnici su cesto dolazili i stotine puta su mi se ispricali  za sve pretrpljeno ,majka mi se ispricala za nepravde koje mi je ona nanijela. Uspjela sam ih ujediniti! Nazalost to je bilo putem moje bolesti ali mogu biti sretni pa ih je ujedionio posjet bolnici do njihove jedinice umjesto posjeta grobu njihove jedinice. Lako se moglo desiti da mi se ne mognu ispricati uzivo,da jedini isprika bude suza na mom grobu i cvijet koji ce donjeti. Mogu samo Bogu zahvaliti! Proslo je dosta vremena,ja sam ozdravila,vratila se normalnom zivotu.. Smijala sam se,druzila, normalno sam spavala,nisam imala one lude strahove.. I dalje se desavalo da zaplacem kada me nesto sjedi na djetinjstvo,tada se isplacem i krenem dalje. Npr.nedavno sam u prolazu vidjela spakovani kofer,osjecala sam se tada kao ona malena djevojcila od prije 13 godina,malena djevojcila bucmastih obraza , sa uvojcima i suznim okicama. Svima koji su me povrijedili oprostila sam sve.  Uvidjeli su gresku,pokajali se i oprostila sam. Ipak,ne zivim vise sa njima,zivvim u mjestu gdje studiram. Inace,studiram psihologiju,evo zavrsila sam prvu godinu i cilj mi je pomagati nesretnoj djeci. Zelim cuti vapaj malih andela i pomoci im…