Pismo ocu

by Snezana

pismo-ocuZelim da te pitam: Da li znas ko sam ja? Zelis li da te podsetim? Ja sam dete koje nosi tvoje prezime. Znas li koji je datum danas? Danas je moj rodjendan. Znas li sta je to? To je dan na koji sam ja rodjena. Ne znas koji je to datum. A ne znas ni koji je danas datum. Pogledaces u kalendar kako bi se podsetio koji je datum. Hoces da te podsetim? Danas je 19. mart. Znas koja je godina? Reci cu ti. 2017. godina. Znas li kad sam se ja rodila? Ili I to zelis da te podsetim? Rodila sam se tacno pre 17 godina. Ti si mi bio otac. Da li za sebe mozes reci da si ti otac? Ja cu ti reci. Ne, ti nisi otac! Zelis da znas sta je otac? To je osoba koja voli svoje dete, a ne samo  pruzi mu zivot I prezime I nestane. To je osoba koja je tu da te drzi za ruku dok ucis da hodas. Koja je tu da ti pomogne da ustanes svaki put kada krenes da padas. Kada krenes u skolu da te odvede. Da ide na roditeljske sastanke. Da ti da neku paru u knjizicu kada zavrsis skolu. To je osoba koja ce da te izgrdi kada pogresis I poljubi kada si u pravu. Da te posavetuje kada se prvi put zaljubis. Da kontrolise kada ces izaci u grad a kada ces doci kuci. Da stane na put svakome ko pozeli da te rastuzi. Da bude rame za plakanje kada prvi put zaplaces zbog ljubavi. To je osoba koja je tu ceo zivot. Koja gleda kako rastes iz dana u dan sve vise. Kako sazrevas u jednu prelepu devojku koja polako uci sta je zivot I koliko je zapravo tezak. Otac je sve ono sto ti nisi. Mozda sam previse gruba, ali I previse u pravu.

Da li si ti uradio koju stvar od navedenih? Zelis I ja to da ti kazem jer ti nemas vremena da se setis? Recicu ti. Ne, nisi. Nisi uradio ni jednu jedinu stvar koju sam mogla navesti.

Nisi bio tu kada sam prvi put krenula u skolicu. Nisi bio tu da me ispratis u skolu I da mi mases dok trcecim korakom ulazim u grupu male dece koja se raduju skolici I drugarima. Nisi bio prisutan ni na jedan roditeljski sastanak da se ponosis sa mnom. Nisi bio tu da me slusas dok me uciteljica hvali. Nisi bio tu da mi pruzis ruku dok padam. Nisi bio tu da me grdis kada gresim I poljubis kada sam u pravu. Nisi bio tu da me posavetujes kada sam se prvi put zaljubila. Da budes rame za plakanje. Nisi bio tu da me kontrolises. Ukratko, nisi bio tu da mi budes ono sto I treba. OTAC.

Da li nekad sednes I razmisljas. Da li se ponekad osecas usamljeno? Da li te ponekad boli jedan deo tebe? Da li ti ponekad nedostaje jedan deo tebe? Da li osecas kao da ti nesto fail? Da li si srecan? Mozes li reci da se ponosis svojim delima?

Ja nisam srecna. Ja nisam ponosna sto si ti meni otac. Kada pogledam sa jedne strane ti si meni samo otac na papiru. Nosim tvoje prezime. A dokle cu ga nositi? Jos  nekoliko godina dok se ne udam… I sta onda? Onda  ces mi biti sta? Nista? Bices covek koji je napravio dete, trpeo zenu par godina, rastao se od nje ali rastao se I od tog deteta. Bices samo stranac za mene.

Spomenula sam udaju… Sta ce tada biti? Neces biti tu da dozvolis brak, da me odvedes do oltara. Neces biti tu da budes deda mojoj decici… Smesno mozda sto dete od 17 godina prica o tome…

Da li si nekada razmisljao sta bi bilo kada bi mi se javio I opet pozeleo da budes otac? Da li bi to mogao? Ne ja cu ti reci. Nikad ne bi uspeo da budes to. Zasto? Zato sto ti milion godina ne bi bilo dovoljno da nadoknadis sve ono sto si propustio u mom zivotu. Mada, koliko godina vec je proslo, nisi osetio da budes otac, zasto bi to pozeleo kasnije…. Bolje da ti kazem. Nemoj nikad to ni da pozelis. Koliko god mi nekad nedostajao otac, ta ljubav koju treba otac da pruzi, nikad ti to ne bi dozvolila. Nikad ti ne bi dozvolila da mi budes ono sto si trebao do sad. Zasto, pitas se verovatno. Pa dragi oce, posle svega ocekujes da cu sve lako oprostiti I pregaziti preko svih godina koje si propustio. Nikada ti to necu oprostiti. Nikad necu zaboraviti. Nikad necu zaboraviti neprospavane i uplakane noci. Nikad necu zaboraviti bol koju si mi naneo. Nikad necu zaboraviti one progutane knedle u grlu dok sam gledala drugu decu kako su srecna sa svojom porodicom, sa svojim ocevima. Nikada ti necu oprostiti sve sto si mi pruzio a to su samo bol I suze. A verujem da neces ni ti sebi.

Tako da oce, pre nego sto si zeleo da imas decu trebao si da razmislis da li si spreman za tu ulogu, da li si spreman da ostatak svog zivota posvetis neduznom bicu koje nista ne zeli sem ljubavi, paznje I vremena. Ti si to zeleo, ali nisi bio spreman. Zeleo si, ali si se pokajao pa si nas napustio one sekunde kada je trebala odgovornost, kada je bila potrebna velika zrtva… Krivo mi je sto sam ja bas morala da ispastam ovoliko zbog tvog postupka, ali opet hvala. Naucio si me dosta toga. Naucio si me da zivot nije bajka, I da ponekad u zivotu nemamo nista sem jedne majke koja je spremna I umreti zbog nas. HVALA!

0 komentar

Slične teme