Iskorišćena

Nisam tinejdzerka, ali moja prica podsjeca na pricu djevojcice od 15, 16 godina…

Izasla sam iz duge i teske veze, i pomoc da prevazidjem rane pomogli su mi prijatelji, Tu se pojavio i ON. Druzili smo se vec 2, 3 godine, bili smo kolege na faxu, druzili se i van fakultetskih obaveza… Setali bismo ponekad, pricali, razmjenjivali  iskustvo, savjetovali jedno drugo, znao je da mi se priblizi. Znacilo mi je njegovo prisustvo, osjecala sam sigurnost i podrsku sve dok nisu pocele da trepere jace emocije. Pocela sam da se zaljubljujem u njega, i on se zaljubio u mene, voljeli smo slicne stvari, muziku, mjesta na koja bismo setali, stavove koje niko razumio nije, razumjeli smo jedno drugog, voljeli smo isti zivot… Osjecao je da i ja osjecam slicne emocije kao on, mozda sam ja bila isuvise providna.  Plasila sam se da ga ne izgubim kao prijatelja, al njegova blizina je za mene predstavljala veliki izazov da pokusam sa njim nesto vise. Prisao mi je, rekao mi da se i ja njemu svidjam, da  je moguce da nesto vise pokusamo…ali za pocetak da niko za nas ne zna, s obzirom da smo na istom faxu i da smo medju istim kolegama… Uostalom i on je izasao iz duge veze. Trazio je za pocetak da se vidjamo krisom ne bi li uspio nas odnos, i pristala sam na to. Nije mi smetalo, uostalom nisam htjela da ljudi oko mene znaju da sam ponovo usla u vezu poslije duge i teske veze. Ali…trazio mi je jos nesto…da budem strpljiva sa emocijama, da ga cekam jer ne moze odmah da mi uzvrati veliku dozu osjecanja i paznje. Malo me je boljelo takvo razmisljanje ali pristala sam i na to. Zaljubljen covjek pristane na cekanje sa nadom da ce mu se cekanje isplatiti…ja sam se vodila izrekom „ko ceka taj doceka“… Tako smo se vidjali, osjecala sma da je bio zagrijan za mene,prijalo mi je njegovo prisustvo, poljupci, dodiri… Ljubio me je tako njezno i strasno, umio je da probudi i vatru i ljubav u meni. Kako su dani prolazili sve jace sam osjecala prema njemu, neku veliku energiju, jake emocije, poklonila sma mu svu paznju, strpljenje, ljubav,  i nadala se da ce mi uzvratiti.

Sve do jedne noci… spremala sam nam veceru, dogovorili smo se da prespava kod mene , stim da nista ne bude vise od poljubaca. Slozio se sa tim , s obzirom da me zna dug niz godina, nikada me nebi povrijedio. Kada smo vecerali , lagano me je uzeo za ruku, ugasio svijetla, zvidukao je neku melodiju, to nas je povelo da plesemo. U pocetku sam ja predvodila, a onda je on postajao sve bolji u koracima. Lagano je uzeo da me ljubi. Sasvim njezno su nam se usne dodirivale, imale su ukus bijele mente…jos se sjecam  tog ukusa. Lagano je me je ljubio po vratu, i a zatim skidao lagano dio po dio moje odjece. Spustio me je na krevet i nastavio da me ljubi, zeljela sam svaki njegov poljubac, svaki njegov dodir, kao da me miluje svilenom maramom. Trgla sam se iz rijeke strasti i emocije i rekla mu da ne zelim dalje… Pogledao me je u oci i rekao da mogu da mu vjerujem, da ce uvjek biti tu… Na treutak sam zastala, ali toliko mi je ulivao povjerenje da sam mu se prepustila. Imao me je, imao je moju dusu i srce a sada i tijelo, umio je da upravlja njime, da me osvoji… Osjecala sam se tako voljeno pored njega. Sve je tako teklo nocima, nase setnje koje su postale sve ljepse i romanticnije, osjecala sam da sam mu bliza srcu, da me voli… Jos vise me je vezalo za njega to sto me je imao, osjecala sam se beskrajno sigurno i srecno, kao malo dijete u majkinom zagrljaju.

Govorio je da mu je potrebno jos malo vremena da mi se po sve emotivno posveti, da sam za njega izuzetna djevojka, da ne zeli nikada da me izgubi. I vjerovala sam mu, njegove oci su mi davale utisak da mogu da mu vjerujem.

Polako je stizao kraj semestra, kraj ispitnih rokova, i polako se primicao dan kada treba svako od nas da ide svom kraju. Na faxu sam cekala rezultat zadnjeg ispita , sjedjela sam i razmisljala o planovima za Novu godinu. Pojavio se on, i sa osmjehom me jako zagrlio. Grlio me je tako jako kao da me grli posljednji put. Dosao je da me pozdravi, jer morao je da krene kuci za Bijelo Polje. Poljubila sam ga i ispratila do prizemlja… Obecao mi je da ce mi se javiti, da cemo ostati u kontaktu, da jedva ceka da prodje vrijeme da opet pocne semestar i time da ponovo budemo zajedno… Bolio me je taj rastanak, suze su mi tekle kada sam ga ispracala.

Dosla je i Novogodisnja noc, najludja noc za svakog mladog covjeka, dok se moje drustvo zabavljalo ja sam cekala poruku od njega, nadajuci se da tamo negdje daleko misli na mene i da ce mi se javiti… Ali nigdje od njega poruke nije bilo. Svanuo je i 1.januar, nije bilo por od njega… Odlucila sam ja da mu posaljem poruku, ali odgovora nije bilo. Danima mi se nije javljao, kao da je negdje u daljini nestao… Osjecala sam se uzasno, ponizeno , porazeno. Zar mu nasi trenuci nisu nista znacili, nase setnje, obecanja? Polako sam shvatila da sam jos jedna iskoriscena djevojka, koja je naivno vjerovala jednom muskarcu, bez obzira sto je taj muskarac bio njen drug. Izgleda da su price starijih ljudi istinite, da se od sudbine ne moze pobjeci. Volim ga i dalje, i osjecam se povrijedjeno, osjecam se ocajno, iskorisceno. Ali covjek je onoliki koliko moze da oprosti, ja cu mu oprostiti, ne zelim da se nosim cijeli zivot sa mrznjom i bolom koji osjecam, dovoljno je to sto cu se nositi sa cinjenicom da me je jedan muskarac iskoristio, dovoljno je.

Ovo je istinita prica, koja mi se desila u roku od 2 mjeseca, htjela sam da je podjelim sa vama da bih olaksala svoju dusu i da bih time zavrsila svu bol koju osjecam.