Jedan sekund

by sanjar

Cujem u nekoj daljini poznatu melodiju… Sta bi to moglo da bude?

Otvaram polako oci i shvatam da je to moj mobilni koji  ne proizvodi zvuke u daljini, vec nenormalno jako zvoni pored moje glave.

Iskljucujem zvono koje predstavlja alarm za budjenje i ustajem iz kreveta.

Vec nakon pola sata sam u centru zbivanja, guzve, trke  zadovoljnih i  nezadovoljnih ljudi koji zure negde, a ujedno mi se cini kao da vecina nema predstavu gde je zapravo krenula.

Kola su se zaustavila bas ispred mene i ja sam se osmehnula. Nikada nisam mogla da imam jednostavno normalnu grimasu pri susretu sa Njim. Taj osmeh se sirio sam od sebe.

Volela sam sto me cini srecnom bez i jedne reci, gesta, poklona.

Usla sam u auto i nezno ga poljubila. Bili smo zajedno malo duze od dva meseca i ja sam iz dana u dan jedino osecala sve vecu zaljubljenost,srecu i ocaranost. Nikako me nije prolazilo, cak nije uspevao ni da me iznervira neki mali delic sekunde tokom dana.Ne znam da li imate spisak zelja kakvog bi partnera voleli da imate ali On je bio sve ono sto sam zelela sa jos par dobrih osobina koje sam verovatno zaboravila da dodam u spisak zelja za MR.  Idealnog.

Otsli smo na obalu reke i sedeli neumorno satim. Smejali smo se, pricali, ljubili, grlili se i sve ono sto rade svi ostali parovi. Samo sto se meni cinilo da smo to radili na mnogo bolji, osecajniji i zaljubljeniji nacin od drugih.

Jendostavno smo jedno drugom bili centar Sveta. Neka suluda ljubav koja se probudila skoro iste mere (ako to moze da se meri) i sa moje i sa njegove strane bila je ideal o kome mnogi samo mastaju, a retki su imali priliku to i da osete.

Nismo uspevali da dosadimo jedan drugom cak i onda kada smo se cini mi se trudili da nam se i to desi. Neumorno smo provodili sate i sate zajedno.

On je bio posebno bice u mom malom Svetu kome sam htela bezgranicno sve da dam, pruzim…

Opet zvoni budilnik. Trgnula sam se iz sna i shvatila da sam na mmobilnom samo odlozila vreme budjenje.

Opet  sam sanjala onaj isti san.

Taj san mi se cesto ponavlja u poslednjih godinu dana. „Da ga barem nikada nisam upoznala“ mrmljala sam u sebi po ko zna koji put i po ko zna koje jutro.

Nisam ustala iz kreveta vec sam samo pruzila ruku da dohvatim pepeljaru i zapalila sam cigaretu. Gledala sam u plafon u nadi da ce mi sa njega pasti caroban stapic kojim cu uspeti da izbrisem  Njega iz secanja. Znala sam da to nije moguce i da vreme radi za mene samo malo sporije nego u onim jednostavnijim okolnostima kada ste ostavljeni.

Iz dana u dan sam cekala da me prodje, da prestane da mislim na Njega, da izbrisem sliku njegove grimase na  licu poslednjeg puta kada sam ga videla i kada mi je sve priznao.

Njega nema i to moram da prihvatim tako kako jeste. Bez halucinacija, zatvaranja u sebe i trazenja njega u drugima.

Ne, on me nije prevario, niej otisao sa drugom, nije otisao iz zemlje da zivi negde daleko, on me nije maltrtirao…

On je samo jedan dan stao ispred mene i priznao mi da je heroinski zavisnik.

Nikada kao tog dana i tog casa nisam osetila vecu bol i tugu. Nikada mi se  snovi kao i ceo zivot nisu srusili za jedan sekund.

Stajala sam ispred njega potpuno nema skoro sat vremena. Nisam znala ni sta da kazem, a jos manje sta da uradim.

Zamolio me je da za moje dobro nestanem iz njegovog zivota. Da bi mi bilo lakse obecao mi je da se nece javljati i da mi nece pisati.

Skoro bez glasa sam ga pitala da li moze da mi dozvoli da mu pomognem. Pogledao me je kao dete koje zeli pomoc ali… Rekao mi je da je prekasno  i da moram da idem, da me voli i da ga ne zaboravim.

Tada me je zamolio i da ne placem jednoga dana kada ga ne bude bilo, rekavsi da ljudi kao on to ne zasluzuju.
Potrudila sam se da ga poslusam. U pocetku nisam prihvatala neke stvari i pokusavala sam da dodjem do nejga ali on je jednostavno promenio mestu boravka, telefon… Odrzao je svoje obecanje i vise se ni jednom nije javio. Posle godinu dana sam prestala da ga trazim.Cini mi se bas tada kada sam prestala, saznala sam da ga vise nema.

Jedino sto nikada nisam uspela od tog dana i nisam ga poslusala,  jeste da ne zaplacem u momentu kada se setim njega i mog savrsenog Sveta sa njim.

0 komentar

Slične teme