Radiestezija se bavi fenomenima koji se do sada poznatim čulima ne mogu opaziti niti definisati. Detekcijske i merne mogućnosti radiestezije praktično su bez ograničenja, posto je ona primenljiva u skoro svim vidovima ljudske aktivnosti, jer skoro da i nema oblasti u kojoj se radiestezija ne može primeniti. U budućnosti će ova oblast biti od primarnog značaja, jer će neophodne informacije dobijati sa većom sigurnošću i tačnošću, veoma brzo i neuporedivo jeftinije. Osim toga prikupljanje takvih informacija neće biti svojstveno malom broju „prosvećenih“ ljudi, već će se krug istraživača proširiti na sve koji budu voljni da se pozabave i svojim skrivenim mogućnostima.
Postavlja se pitanje odakle odjednom toliko ljudi koji poseduju osetljivost za bavljenje radiestezijom. Tu su pre svega oni koji su oduvek imali tu sposobnost, ali nisu imali gde da je provere, a dobrim su se delom i ustručavali, jer je do juče bavljenje radiestezijom smatrano prevarom. Usled sve većih izvora štetnih zračenja, ljudski organizam se sam branio, čime se pojačavala osetljivost i mnogima se odjednom počeo u ruci vrteti prsten, ključ, lančić sa priveskom, visak, a retkima i rašlje. To je stvorilo privid da je radiestezija proizvod našeg doba, što je naravno pogrešno.
Radiestezija je metod svesnog percipiranja podataka sa sopstvenog nesvesnog putem mehaničkog pojačavanja nesvesnih mišićnih pokreta. Svi radiestezijski instrumenti (visak, rašlje, i slično) su mehanička pojačala nesvesnih mišićnih pokreta. Za sve je karakteristično da se mogu pokrenuti minimalnom mišićnom aktivnošću. Da bi se to postiglo oni moraju biti ili veoma fleksibilni ili moraju da se drže u veoma nestabilnom položaju.
Prema tumačenjima današnje nauke, mozak se sastoji iz dve hemisfere, od kojih jedna služi za percepciju (opažanje) realnih pojmova, a druga služi za registrovanje paranormalnih pojmova. Kod prosečnog savremenog čoveka, racionalno formiranog, takozvani parapsihološki deo mozga potpuno je van svake funkcije i on se stavlja u pokret tek nakon određenih vežbi. Pošto se skoro celokupan proces radiestezijske tehnike odvija u ovom delu mozga, jasno je da je njegovo aktiviranje od primarnog značaja.
Uzimajući u obzir činjenicu da štetna zračenja bilo koje vrste, vrlo često učestvuju u pojavi određene bolesti i u njenom napredovanju, neophodno je preduzimanje niza zaštitnih mera. Prva od njih jeste da se bolesnik premesti sa mesta na kojem je do tada boravio (u stanu ili na radnom mestu), a odmah zatim preduzimaju se potrebne mere za uklanjanje štetnih zračenja.
Za radiesteziste najinteresantniji su podzemni vodeni tokovi različite veličine i vodene mase. Krećući se u podzemlju, ka najnižim delovima planete, ovi vodotokovi prolaze kroz zemljišta najrazličitijeg sastava i iz njih kupe sve moguće sastojke, manje ili više korisne ili štetne po ljudsko zdravlje. Za kompletno obavljanje zadatka potrebno je odrediti:
– smer i dubinu podzemnog vodenog toka
– količinu protoka vode u jedinici vremena
– širinu podzemnog vodenog toka
– jačinu kojom tok zrači
– čistoću odnosno pitkost ili zagađenost vode iz toka
11 komentara
Comments are closed.