Nema te…
Tvoje prisustvo u sobi je svuda
Tvoj miris i tvoja šaputanja
Ali sve je tako prazno
Čini se i daleko.
Moj pogled prema vratima
Očekujem kucanje
Osećam da ćeš svakog trena ući
Raduje me ali srce drhti jer zna..
Čekam te…
Na stolu dve prazne šolje
Ispijena kafa i cigareta koja gori
Iz sobe dopiru zvuci neke pesme
Tišina polako dobija značenje.
Izgovaram reči al’ zvuče bezveze
Zamišljam tvoj lik kako se smeši
I čvrsto ga grlim da potraje duže
Al’ proklete suze sve mi ruše.
Spavam na tvojoj strani kreveta
Toplina tvog tela me greje
Stvarnost polako prelazi u snove
I polako počinjem da te osećam nekako.
Novi dan se rađa kao po kazni
Teško mi je da ga gledam u oči
Ostavljam snove na jastuku prazne
Al’ nešto mi nedostaje
Tvoj osmeh u svitanje…