Šta sve može da se desi ako su stanari nisu pod nadzorom u staračkom domu?

Kada su pacijenti ostavljeni da sami lutaju kroz starački dom, povećava se rizik od ozbiljne povrede. Ovo je posebno odnosi na ulazak i izlazak iz objekta  bez nadzora  dok objekti nisu pravilno obezbeđeni tako da stanari mogu lako da ulaze i izlaze.

Ako je vaša voljena osoba povređena nakon što je lutala po staračkom domu, to bi mogao biti znak nepažnje.

Lutanje je najčešće kod pojedinaca koji imaju Alzhajmerovu bolest, demenciju i druga stanja sa oštećenjem kognitivnih sposobnosti ili pamćenja. Studija iz 2006. godine otkrila je da će 20 posto pacijenata sa demencijom doživeti incident lutanja jednom ili više puta.

Neke od najčešćih situacija koje vode lutanju su:

Stanari  koji su novi u objektu i koji žive u nepoznatom okruženju, što može navesti stanara da luta u potrazi za poznatim mestom.

Promena rutine ili lekova takođe može dovesti do lutanja.

Stanovnik može lutati ako mu je nešto potrebno, na primer kada je gladan, žedan ili treba da koristi toalet.

Postoje razne vrste lutanja koje se mogu pojaviti u staračkom domu:

Uznemireno lutanje

Kad je stanar uznemiren, može se uzrujati što ga može navesti da se igubi u potrazi sa traženjem mira. Razlog lutanja mogao bi biti zamišljen ili stvaran, stvarajući emocionalno poremećaj. Pacijenti mogu biti agresivni ili borbeni. Ako se ne reši uzrok lutanja incident može da se ponovi

Nestanak

Nestanak nastaje kada stanovnik izađe iz staračkog doma. Nestanak je veoma opasan, jer pacijent može biti ozbiljno povređen Pacijente može udariti automobil, mogu pasti i biti u stanju da ustanu ili mogu se povrediti ako je napolju led, jaka kiša ili visoke temperature.

Lutanje kao posledica umišljenih događaja

Kada pacijent staračkog doma nije svestan svog stvarnog okruženja, mogao bi se izgubiti jer zamišlja okolinu koja je u njegovoj glavi. Ovo se dešava kada je stanarima teško da private novo okruženje koje nema sličnosti sa njihovim domom.

Pacijentima koji lutaju potrebna je pažljiva nega

U staračkim domovima postoji velika populacija stanara koji su skloni lutanju i opuštenosti. Iz tog razloga, oni moraju preduzeti dodatne mere predostrožnosti kako bi obezbedili sigurnost stanara.

Da bi suzbili slučajeve lutanja, osoblje staračkog doma treba proceniti rizik od lutanja kod pacijenata. Lutanje obično počinje tokom prvih nekoliko dana pacijenta u ustanovi. Osoblje može smanjiti ove incidente osiguravanjem vrata izvan sigurnosnog područja pacijenta. Preduzimanje mera za smanjenje lutanja čuva pacijente u bezbednosti i ograničava rizik od povreda.