Izrada konstrukcija za plastenika od nerđajućeg čelika u Vrčinu. Plastenici standardne visine i širine sa mogućnošću dodavanja lukova
Pročitaj više
I dok se ranije smatralo da su plastenici nužno zlo, prosto zato što ljudi nisu bili u tolikoj meri informisani o svim prednostima koje takav način uzgoja voća, povrća i cveća nudi, danas su mnogi i te kako svesni benefita od uzgoja sadnica u plastenicima.
Mada se baš ne može reći da je jednostavno da bude montirana konstrukcija za plastenik, odnosno najlon i sve one sitnice koje su neophodne, izrada plastenika sve više uzima maha. Ipak, iako je moguće, ne bi trebalo samostalno upuštati se u to, već angažovati profesionalce i pribaviti sve ono što je neophodno na vreme, kako bi konstrukcija za plastenik dugo trajala i da bi uzgoj cveća, povrća i voća bio što bolji.
Mnoge kompanije danas proizvode tipske plastenike, a ima i onih pojedinaca, koji su se potrudili da naprave i konstrukciju odgovarajućih dimenzija i da je oblože najlonom, odnosno folijom, tako da se slobodno može reći da je u pitanju plastenik izrađen po principu „ uradi sam “, što nije loša opcija ukoliko je neko vešt i uukoliko nema možda dovoljno novca da kupi već izrađen plastenik.
Na osnovu gabarita se vrši osnovna podela, tako da postoje niski plastenici, visoki plastenici i poluvisoki.
U većini slučajeva su niski plastenici široki do jednog metra, imaju oblik nalik tunelu i visine su između 60 do 80 cm najčešće. Iako se na tržištu mogu naći u različitim dužinama, smatra se da je najoptimalnije da njihova dužina bude između 10 i 12 metara.
Treba imati na umu i to da su niski plastenici oni, koje ljudi uglavnom samostalno izrađuju i postavljaju, a u tom slučaju se konstrukcija za plastenik uglavnom izrađuje ili od drveta ili od žice debljine između 6 i 10 mm, ali i od plastičnih cevi. S obzirom na to da je zapremina ovakvog plastenika relativno mala, on važi za najmanje uspešan za uzgoj, kao i zbog činjenice da je u njemu velika varijacija temperature.
U većini slučajeva niski plastenici se koriste za sadnju dva reda povrća, a sa bočne strane se najlon, odnosno folija zatrpava zemljom, što znači da je prostor za ventilaciju samo sa čeone strane. Uzevši u obzir da se to smatra nedovoljnom ventilacijom, to je još jedan od razloga zbog koga su niski plastenici okarakterisani kao najnepogodniji za uzgoj biljaka. Najčešće se koristi za proizvodnju ranog povrća i to prvenstveno šargarepe, kupusa i krastavca, kao i dinje i lubenice.
Visoki plastenici su oni koji podrazumevaju serijsku proizvodnju, a njihove dimenzije mogu biti različite, što sve zavisi od proizvođača do proizvođača. Uobičajeno je da visoki plastenici imaju visinu između 3, 5 i 5 metara, odnosno da budu široki najčešće do 10 metara. Njihova dužina varira, što sve zavisi od potreba konkretnog proizvođača, ali se ne praktikuje da budu duži od 50 metara.
Osim otvora za ventilacije sa čeonih strana, visoki plastenici ih imaju i sa bočnih strana i to sa obe ventilaciju najčešće u dužini od 1 do 1, 5 metara celom dužinom. Na taj način plastenik se adekvatno provetrava, tako da dolazi do smanjenja temperature i do izmene vazduha u plasteniku, što je svakako dobro za uzgoj.
Konstrukcija za plastenike je u tom slučaju najčešće izrađena od metala, a koriste se l - profili, okrugle cevi, kvadrat ili pravougaonik. U slučaju da visoki plastenici sadrže i sistem za zagrevanje, onda proizvodnja u njima funkcioniše kao i u staklenicima.
Poluvisoki plastenici dostižu visinu do 2 metra, a u većini slučajeva su široki između 4 i 5 metara. Njihova dužina može biti do 30 m, a obično nije kraća od 20 m. Konstrukcija za plastenik se izrađuje ili od metalnih cevi ili od plastičnih cevi. Najlon za plastenik se ukopava i zatim zagrće zemljom sa bočnih strana, tako da je ventilacija na čeonim stranama. Za razliku od visokih plastenika, poluvisoki nemaju ventilaciju sa bočnih strana, što i te kako ima negativan uticaj na temperaturu vazduha u unutrašnjosti, jer je ona u većini slučajeva u samoj sredini plastenika vrlo visoka.
Iako postoji mogućnost da ljudi samostalno izrade plastenike, u većini slučajeva oni to čine u formi niskih plastenika. Izrada plastenika koju nude kompanije specijalizovane za tu uslugu se uglavnom odnosi na visoke plastenike, a ponekad i na poluvisoke, jer sve zavisi od zahteva samog klijenta, odnosno proizvođača.
U zavisnosti od površine samog zemljišta, ali i od toga šta je planirano da se tu uzgaja će zavisiti i tip plastenika.
Vrlo je važno da izrada plastenika, posebno visokih ili poluvisokih bude prepuštena stručnjacima, koji će uzeti u obzir sve detalje pre tog postupka i generalno pre postavljanja. Naročito je važno da budu upoznati sa time da li u blizini mesta na kome će biti postavljen plastenik postoji voda, odnosno električna energija, te kako je taj prostor povezan generalno sa putevima i da li postoji telekomunikaciona veza, jer je to sve važno za postavljanje. Takođe treba uzeti u obzir i to kakav će najlon za plastenik da bude korišćen, odnosno kako će biti osmišljena konstrukcija za plastenik, pa su to dodatni razlozi zbog kojih bi trebalo angažovati stručnjake za to. Isto tako treba uzeti u obzir i folije za plastenike, jer u zavisnosti od toga koje biljke će se tu proizvoditi će i zavisiti da li je neophodno da budu postavljene standardne folije ili one dvostruke, odnosno antikapajuće.
Na tržištu se mogu naći već gotovi proizvodi, ali ima i onih firmi koje će po zahtevu proizvođača da izrade adekvatnu konstrukciju za plastenik, kao što ima i onih ljudi koji će pokušati samostalno da je naprave.
U suštini je najbitnije najpre odlučiti koje kulture će se tu uzgajati, jer od toga i zavisi kakva će biti konstrukcija za plastenik.
Uopšteno govoreći, reč je o osnovi koja čini jedan plastenik. Nakon što bude izrađena adekvatna konstrukcija za plastenik, neophodno je da preko nje bude stavljen najlon, odnosno folija.
Međutim, da bi konkretna konstrukcija za plastenik trajala, odnosno da bi mogla da podnese različite vremenske uslove, koji često mogu da budu i nepovoljni, potrebno je da ona bude izrađena od trajnih i jakih materijala.
A u zavisnosti od toga koji tip plastenika je u pitanju, te šta će se na tom zemljištu gajiti će i zavisiti da li će konstrukcija za plastenik da bude izrađena od drveta ili metalnih, odnosno čeličnih, te cevi od nekih legura lakih metala ili čak od plastike.
Nakon što se odabere zemljište i postavi konstrukcija za plastenik, naročito je važno da bude odabrana i kasnije postavljena folija ili najlon za plastenik.
Treba imati na umu i to da se postavljanje tog elementa ne može smatrati naročito zahtevnim, jer je najlon za plastenik tako osmišljen da bude u principu jednostavan za postavljanje. U pitanju je materijal koji ima izuzetno visok nivo otpornosti na pucanja. Međutim, najlon za plastenik ima i nekoliko mana, uzevši u obzir da beleži kondenzovanje vodene pare, odnosno da je manje propusan za svetlosti i na kraju da ima određeni rok trajanja, koji nije naročito dug.
Ali, to sve važi ako govorimo o standardnom najlonu ili foliji, s tim da na tržištu postoje i dvoslojne folije, koje imaju za cilj uštedu energije, koja je potrebna za bolje zagrevanje samog plastenika, uzevši u obzir da se između dva sloja takvog najlona nalazi i sloj vazduha, čija je prosečna debljina 10 cm. Takođe se preporučuje i da najlon za plastenik uključuje i zaštitu od UV zračenja, odnosno da se odaberu takozvane antikapajuće folije, koje se koriste sa ciljem produženja životnog veka konkretnog proizvoda.
Mnoge kompanije koje specijalizovane za izradu plastenika, tako da je proizvođačima voća i povrća sve znatno olakšano. Jednostavno, potrebno je samo da kontaktiraju firmu koja nudi prodaju plastenika i da se dogovore oko detalja, odnosno oko toga koji tip plastenika je najbolji za konkretno zemljište, zatim kakva će biti konstrukcija za plastenik i kakva folija, odnosno najlon za plastenik će biti korišćen.
Isto tako je potrebno i da se eventualno sa proizvođačem dogovore oko postavljanja, a podrazumeva se da ljudi mogu i samostalno izraditi plastenik, ali je to u većini slučajeva moguće ukoliko su u pitanju niski plastenici, dok ako je reč o visokim ili poluvisokim, uvek je bolje angažovati stručnjake.
Bez obzira što mnoge ljude zanima koliko koštaju plastenici, praktično je nemoguće dati precizan odgovor na to, a koji će biti jedinstven, jer sve zavisi od tipa plastenika, odnosno od toga da li će biti angažovani zaposleni u firmi koja je specijalizovana za njihovu proizvodnju ili ne prilikom postavljanja i slično.
Takođe, cene plastenika variraju i u zavisnosti od toga od kog materijala je izrađena konstrukcija za plastenik, zatim kakve se folije za plastenik koriste i od drugih detalja.
Primera radi, plastenik čija je dužina 10 m, visina 3, 8 i širina 5, 6 m, a čija je konstrukcija izrađena od cevi promera fi 42 košta nešto manje od 120 000 dinara. Naravno, u tu cenu je uključen i deo izrađen od leksana, koji se montira iznad kliznih vrata i sa jedne i sa druge strane, kao i klizna vrata visoka 2 m i široka 4, 8 m, koja se takođe montiraju sa obe strane.
Oko 60.000 dinara je skuplji plastenik čija je dužina 20 metara, a ima gotovo istovetne karakteristike kao ranije pomenuti.
Svakako ove cene treba uzeti sa rezervom, jer na tržištu postoji veliki broj proizvođača, kao što postoje i brojni zahtevi ljudi na čijem zemljištu bi trebalo da bude montiran konkretni plastenik, tako da cena zaista zavisi od slučaja do slučaja.
