Kratka istorija nakita

Još u doba praistorije je narod koristio neku vrstu nakita. Naravno da to ne može da se poredi sa savremenim komadima nakita, ali su pronađeni materijalni ostaci, koji to potvrđuju. Čak se i danas u određenim zemljama događa da budu otkriveni recimo prvobitni komadi posuđa ili nakita, pa se na osnovu toga od kog materijala su izrađeni i može doneti zaključak u kom periodu je živeo čovek koji ga je izrađivao.

Danas se na osnovu istraživanja zna se je u davna vremena nakit izrađivan od materijala, koji su ljudima bili dostupni. Uglavnom je u to doba nakit izrađivan od materijala životinjskog porekla, kao na primer od zuba određenih životinja ili delova njihovih kostiju, a ponegde i od korala, odnosno od materijala, koje je prvobitni čovek izrađivao.

Poznato je da su u doba vladavine Rima ljudi koristili dijamantske kristale iz Indije i ćilibar, dok su u Staroj Grčkoj preovlađivalo zlato i školjke. Primera radi, mnoge antičke skulpture su bile optočene zlatom, ali danas ništa gotovo od toga nije ostalo.

Vremenom je korišćenje nakita sa draguljima i dijamantima, odnosno sa ostalim skupocenim materijalima bilo zabranjeno na tlu Evrope. Zbilo se to tokom 13-og veka. A to pravilo je važilo sve dok nije došao na vlast Napoleon, koji je početkom 19-og veka ponovo dozvolio da žene koriste nakit od tih materijala.

A u današnje vreme izrada nakita i te kako napreduje, pa se koriste najrazličiti materijali. Nisu u pitanju samo zlato ili dijamanti, nego i srebro, ali je sve više u upotrebi i nakit od bižuterije, odnosno od različitih prirodnih materijala.

Prosto ima žena koje jednostavno vole samo nakit od zlata ili srebra, a ima i onih koje nemaju nikakve poteškoće sa time da nose ručno izrađen nakit od bižuterije. Svejedno za koju opciju se odluče, najbitnije je da nakit usklade sa odevnom kombinacijom, jer to i jeste njegova osnovna svrha.