23. marta 1391. godine umro je najmoćniji bosanski ban, Tvrtko I Kotromanić, koji je krunisan u manastiru Mileševa, dobivši titulu kralja Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja.
Tvrtko je bio sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Tvrtko je postao ban Bosne 1353. godine, u svojoj petnaestoj godini, posle smrti Stefana II Kotromanića.
Godinu dana nakon stričeve smrti pomagao mu je otac, a posle očeve smrti 1354. godine podršku mu je davala njegova energična majka. Tvrtko dolazi na vlast u vreme velikih borbi, koje je mađarski kralj Lajoš Veliki vodio protiv Mlečana oko poseda u Dalmaciji. Kao mađarski vazal, Tvrtko je vršio 1355. godine u Dalmaciji, zajedno sa majkom, pritisak na dalmatinske gradove da se okrenu protiv Mlečana. Bez obzira na to, Mađari nisu bili zadovoljni njegovim držanjem, i prisilili su ga u leto 1357. godine da im ustupi Hum do Neretve, kao miraz uz Jelisavetu, ćerku Stefana II, a ženu kralja Lajoša.
Smrću srpskog cara Uroša 1371. godine izumrla je muška linija dinastije Nemanjića. Pogibijom kralja Vukašina u bici na Marici 1371. godine nestalo je stvarnog gospodara Srbije. Posle ovih događaja, koji su imali dalekosežne posljedice za celo Srpstvo, Tvrtko je pokazao pretenzije na presto Srbije. Tražio je krunu Srbije na osnovu toga što je bio unuk Jelisavete, ćerke kralja Dragutina, koja je bila udata za njegovog dedu Stefana Kotromana, te je bio Nemanjić po ženskoj liniji…
