F.E.A.R.

by Administrator

fear Magli mi se pred očima, umoran sam i pomalo nervozan.
Hvala Monolith-u. Pre svega hvala im što su napravili FPS koji mi vraća poverenje u igračku industriju uopšte. F.E.A.R. je solidan pokušaj da se stvori jedno pošteno interaktivno horor iskustvo u kome nasilje i psovke nisu nabacani bez reda u želji da se stekne jeftina popularnost koju po defaultu nosi „M“ rejting. Međutim, često se dešava da neki naslov dobije „M“ rejting (Mature), a da to ne zaslužuje. Umetničko delo (u ovom slučaju igra) se može predstaviti na brutalan i krvav način, pod uslovom da navedeni elementi imaju nekog smisla. Igra sa takvim osobinama će se izdvojiti od mediokriteta koji nas danas bez skrupula „hrane“ svakakvim gadostima i nasiljem, radi nasilja. Iako je F.E.A.R. definitivno igra za starije uzraste, jer obiluje brutalnim scenama, sve je prikazano na jedan umeren i „zreo“ način. Već posle pet minuta degustiranja svakome će postati jasno da se ne radi o još jednom naslovu sa tendencijom da „loži bubuljičave tinejdžere koji žele da pothranjuju sopstveni ego tako što će igrati igre za odrasle.“
Ako delite mišljenje da igre nisu samo namenjene tinejdžerima, onda će vas obradovati vest da je konačno jedan razvojni tim pristupio igračima kao zreloj publici. Još jednom, hvala Monolith-u za ovo.fear1
Priča je u najmanju ruku zadovoljavajuća. Možda je u osnovi malo klišeizirana, ali bitno je da igrač ima osećaj da utiče na svet oko sebe i da nije samo pasivan posmatrač linearne priče (setite se Half-Life-a). Horor elementi dodaju pravi začin igri. Umesto jeftinih horor trikova, a la Doom 3, kojim se plaše mala deca, Monolith koristi jačinu same priče i odlično izrežirane scene u stilu psiholoških trilera. Horor elementi ni u jednom trenutku nisu prenaglašeni, već jednostavno umereni i pravovremeno ubačeni u tok cele radnje. Sve to u paketu ostavlja jak utisak na igrača. Ali, ništa vam to ne znači, bez mehanizma jednog dobrog FPSa.
Šta to podrazumeva? Kao prvo, akcija održava ravnotežu tokom čitave single-player kampanje. Kako se bližite raspletu igre, tako raste izazov. Particle efekti, odlično uposlena ‘’slowmotion’’ (odnosno bullet time, ako tako više volite) kamera, raznovrsna oružja, kao i vešta koreografija scena borbe, bi trebalo dugo da vam drže pažnju.
Kvalitet nivoa se može posmatrati iz 2 ugla. Ako pričamo o raznovrsnosti modela i okoline, mora se reći da je F.E.A.R. siromašan. Okruženje je monotono, a protivnici se često ponavljaju. S druge strane, kada govorimo o samom dizajnu F.E.A.R. kao i Half-Life 2 dobija visoku ocenu. Nivoi vam se nikada neće učiniti klaustrofobičnim i linearnim… naprotiv. Svaka sekvenca nudi logično arhitektonsko rešenje date situacije ili problema u kome se igrač nalazi. Mogu samo da pretpostavim koliko je strpljenja uloženo u testiranje single-player kampanje pre nego što je postala ovako tečna.
Svako ko je igrao single-player demo za F.E.A.R., već je upoznat sa sjajnim efektima kao i skoro savršenim AI kodom.
Ako ste AI videli u single-player demou, znajte da je isti takav i u finalnoj verziji. Zanemarimo li neke sitnice, AI se ponaša baš kako treba, tako da će igrači imati osećaj da se bore protiv inteligentnih protivnika, a ne unapred isprogramiranih botova.
fear2

0 komentar

Slične teme