Sve se zaboravi… Pre ili kasnije…
Reči, priče i pogledi
I ono što je bilo lepo a i ono ružno.
Reći ćemo’’dogodilo se jednom’’a nestalo zauvek
Ti dani su teški a tek nedelje, meseci
Pa onda godine koje prolaze.
Odnose od nas jedan divan trenutak, tužan dan,
Neizmernu sreću i radost mnogo suza i boli
Al’ koren im ostaje tu u nama zauvek.
Ostaje nam poneka loša kopija svega
I to je sve… Kraj onoga što je bilo ‘’jednom’’
I veliki početak nečeg drugog.
Ponekad nekim čudom,
Vetar nam donese neke mirise,
I vidimo boje, setimo se dodira, reči, osećaja…
Ti trenuci u nama ponovo ožive
Otvorimo vrata srca i sećanja naviru
Tražeći put do istine nameću pitanje – jesmo li ili nismo?
A onda surova stvarnost skida veo istine sa jedne tajne
Koju samo mi znamo i čuvamo za sebe ponosno
Sa onim smeškom.