Zaljubljena

by juneli23

zaljubljenostVeć kao mala se znalo da sam tvrdoglava i svojeglava. Suprotstavljala se robiteljima, profesorima, borila se za svoja prava, obožavala manipulirati ljudima. Iz one debeljuškaste djevojčice plave kose i očiju te pjegica na prčastom nosiću, kojih sam se toliko stidjela, izrasla sam u veoma zgodnu djevojku. Voljela sam biti u centru pozornosti, ooo da, voljela sam pažnju. Lijepo bi se sredila, ušla u prostoriju i točno vidjela milijun muških pogleda uprtih u mene. Pravila bi se da ne vidim to silno odmjeravanje i zadovolstvo u njihovim očima. Sjela bih i pravila se nedostižnom. Lako sam manipulirala muškarcima, ma nije ni bilo toliko teško, ali meni je to izvrsno uspjevalo. Voljela sam imati više muškaraca, ne radi traženja ljubavi, već mi je bilo najveće zadovoljstvo promatrati reakcije i ljubomorne poglede. Kad bih shvatila da su pali na moj šarm i da su se zaljubili, prestalo bi mi biti zanimljivo, te bih ih odbacila kao stari dronjak. Nisam vjerovala u ljubav. Nisam razumjela razloge koje drže ljude toliko dugo zajedno. Smatrala sam da su ljudi izmislili riječ ljubav, da sex i sexualna privlačnost ne bi toliko loše zvučali. Voljela sam se tako igrati sa muškim srcima, slamati zadnju nadu u njima, gledati ih kako plaću i puze za mnom. Jače sam se osjećala radi toga. Smatrala sam da branim ženski rod, da im se osvećujem za sve pogreške koje su muškarci nanijeli ženama. Nisam se za nikoga vezala, nikoga voljela, o nikome razmišljala. Najviše mi je bilo drago kad bi stigla kući, zavalila se u krevet i živjela u svojoj mašti. Moram napomenuti da nisam bila tipična djevojka koja bi maštala o princu na bijelom konju kako će je spasiti i sl. Ja sam maštala o izgradnji svoje karijere, poziciji i poslu kojemu bi se divili svi muškarci. Htjela sam postati jedna od hrabrih i jakih žena. Hrabra, preponosna, pametna i opaka..sve dok nisam upoznala njega. Izašla sam u noćni klub sa prijateljicama da se malo proveselimo, zabavimo i uredimo. Plesala sam onako zanosna i uređena, nisam obraćala pažnju na nebitne momke što su mi prilazili,ali u jednom trenutku, u daljini ugledala sam predivne zelene oči uperene u mene. Znala sam ga iz viđenja. Dojmio mi se na prvi pogled jer mi se činio isti kao i ja. Hladan, zanosan, ženskaroš tj. jedan veliki zadatak. Zanimalo me hoću li i njega moći slomiti, da kleči preda mnom. Te iste noći, ispod zelenih i plavih reflektora te budne pratnje onih zelenih očiju, prišao mi je jedan momak i poljubio me. Nisam se bunila. Godila mi je pažnja i ljubomora zelenookog nakon poljupca. Momak koji me poljubio, odveo me van kluba. Znalo se što će se ondje desiti, ali mene nije bilo strah već sam otišla za njime samo da zelenooki poludi. Stigavši van, momak me odveo u mračni šumarak nedaleko od kluba, želio je očito, sex. Pošto ja imam vrlo visoke moralne stadarde, imala sam i imam puno ponosa te sam  bila i nevina jer nisam dala nikome da me dira, odbila sam ga i opalila mu šamar. Poslije te noći zelenooki me pronašao na jednoj društvenoj mreži. Počeo mi pisati i zavoditi me. Postao mi je jedina okupacija i u njemu sam vidjela svoga budućeg muža, svoju ljubav.On je točno znao koju riječ da ubaci pa da ja poludim za njim. Naravno, to nije dugo potrajalo. Čuli smo se sve do njegova odlaska na faks. Čim je otišao, kao da me izbrisao iz sjećanja i kao da sam postala nebitna. Osjećala sam se kao one moje jadne žrtve. Nisam mu se javljala jer je to  iznad mog ponosa. Međutim, odlučila sam ga kazniti za taj osjećaj i pad samopouzdanja koji je prouzročio u meni. Spetljala sam se sa njegovim najboljim prijateljem. Udarila sam gdje najviše boli. Istog trena kad je to objavljeno, on je ponovno dobio zainteresiranost za mene i postao depresivan. Uživala sam u njegovoj boli i tuzi, osjećala sam se novom. Kao da bi svaki put kad bi slomila nekome srce, ja oživjela. Međutim, jedva sam čekala dan kada ću prekinuti sa tim momkom koji me je toliko nervirao sa ljubavnim ispadima. Željela sam vidjeti zelenookovljevu reakciju. Nakon prekida, javio mi se. Opet je sve bilo po starome. Mi, dva opasna igrača zajedno. Žudjela sam za našim susretom, ali na žalost sve je ostalo samo na porukama jer sam ja bila preponosna prva ga pozvati na kavu. I tako su prolazili dani, osjećala sam se predivno, mada smo se samo dopisivali. Svaka njegova poruka, stavljala mi je osmjeh na lice. Savršeno smo se nadopunjavali. Jedne noći mi je puko film. Rekla sam mu da ne mislim gubiti dane sa njim, već želim da budemo zajedno u realnosti. Uvrijedio se. Tražila sam ga savjet. Rekao je da on na mojem mjestu ne bi bio sam, našao bi si nekog. Kao da mi je netko nožima isjeckao srce. Nisam plakala. Odlučila sam ga poslušati. Otišla sam na kavu sa jednim momkom koji se dopao, ali nije me očarao. Poljubili smo sei tad sam prestala r azmišljati o zelenookome. O Bože, kako je bio taj momak sladak i zgodan. Kako se brinuo o meni i kako me tek gledao. Nikad do onda nisam osjetila kao da me netko stvarno voli. Cijelu mene. Ušli smo u vezu. Svakim danom sam ga sve više i više voljela. Bio je vrlo pametan, zgodan, udovoljavao mi je. Nismo se uopće svađali. Vjerovala sam mu, obožavala ga, on mene još više. Svaki smo dan spavali zajedno, budili se, sanjala sam o zajedničkoj budućnosti. Maloj djeci koju ću mu podariti. Dala sam mu svoju nevinost riječima: Ti budeš mi prvi i zadnji. On me volio svim srcem. Poštivao je moja razmišljanja, divio se mojoj mudrosti. Međutim, nakon dužeg perioda, ja sam se sjetila zelenookog. Moj momak je bio najdivniji na svijetu, stvarno, sve o čemu svaka žena sanja, ali nekako, nije mi se sviđalo što u meni vidi anđela. Voljela sam da me tretiraju kao opasnu, kao igračicu. Falio mi je moj smiješni, zgodni zelenooki koji kao da je samo mene čekao. Znala sam da me čeka. Znala sam da tuguje za mnom.

O ne. Shvatila sam da sam ja zaljubljena u dva muškarca.

Mnogi bi mi na moju izjavu savjetovali, da varam i da ih tako mogu imati obadvoje. Ali ne, previše je to loša stvar. Ne želim to raditi, meni je bilo stalo do obadvojice i nisam ih htjela povrijediti. O KAKO MI SE ŽIVOT NARUGAO. Ja, ja… koja sam mislila da ljubav ne postoji, da se je nemoguće zaljubiti, zaljubila sam se u dva muškarca. Kako bi samo savršeno bilo da ih obadvoje mogu spojiti. Znam, loše je što ovako razmišljam, svaka je osoba jedinstvena na svoj način, ali ja si ne mogu pomoći.

Sada sam u ovoj situaciji:

Odlučila sam da tako više ne mogu, morala sam prekinuti sa svojim momkom. Našla sam se sa tim slatkim bićem koje je tako zaljubljeno gledalo u me i smijalo mi se najslađim usnama, grlilo me i ljubilo. Sve sam mu priznala.

Dobro možda ne sve, možda sam malo izmijenila priču, ipak..istina je precijenjena. Rekla sam mu da ne znam volim li ga više. Gledala sam kako se moja voljena osoba slama iznutra, kako trpi najveću bol koja može postojati. Pokušavao se vladati da ne plače pred mnom, ali te teške suze su bile nezaustavljive. Ljubio me i mazio i dalje. Govorio mi je kako me voli, i kako bi bilo dobro da uzmemo predah dok ne odlučim. I sada smo u predahu. Ne znam što da radim, do kojg mi je više stalo. Ne znam hoću li moći ostaviti ono divno stvorenje koje mi toliko znači..ili..ću zauvijek živjeti sa njim misleći na zelenookog. Ne znam… samo bi htjela da ih ne boli. Da ne povrijedim osobe do kojim mi je stvarno stalo. Kad bolje razmislim, ipak sam ja žena bez osjećaja, zar ne? Nisam li se time dičila? Nisam li to željela? Zaista, zanimljiva je ta životna ironija. Najtvrđe osobe se najbolje lome…

0 komentar

Slične teme