Sta da vam kazem osim da njegovim ulaskom u moj zivot periodni sistem elemenata postao je potpun.Imam osecaj da je to jedno mjesto oduvijek bilo rezervisano samo za njega i da ga je oduvijek cekalo da se pojavi..
Nekada ne znam da li sanjam,nekada ne znam sta je stvarnost ja sam htjela tacno takvog i to je neka cudna podudarnost…
Imao je oci boje haosa.Cak i kada se smijao,oci bi mu bile zamisljene.Sto sam ga duze vidjala,to sam ga manje poznavala.Kako bih mu se priblizila on se cinio jos daljim za uhvatiti.Mnogi ljudi su culi za njega ali niko nije znao nista o njemu.Niko nije znao istinu cak ni djelic.Iznova sebi postavljam pitanje da li je on u mraku ili je mrak u njemu!?
Jednostavno,bilo je to jace od mene.Razmisljala sam o tome kako su mi govorili da niko nije vrijedan mojih suza,ali jace je od mene.Ne zelim vise sebe da mucim istim pitanjima,ali svaki put se desava isto.Svaki put se ista pitanja vracaju u mojim mislima.Cinjenica da je to jace od mene mi nis ne pomaze.Zelim da otkrijem sta on to krije u svojim ocima,koja tajna mu dusu zamara,unistava.?Sta je to sto njega drzi u tami?
Rekla sam dovoljno je to sto me ne gleda uopste,zato sada znam da cu se promijeniti.Promijeniti na bolje ili na gore!? Boljee…Jer je sada u mom srcu samo jedna cinjenica,cinjenica koja me drzi u zivotu ali..
Dubinom danasnjeg pada mjerim visinu sjutrasnje pobjede.Nadam se da ce da izbledi iz mog zivota,kao neka stara slika u fioci!!!