Nostalgija

by Dajana

cekanjeDani su bivali sve više hladni. Mogla sam u svakom sunčevom zraku da osetim hladnu zvezdu koja je padala na zemlju i pretvarala se u vodenu kockicu leda.

Vazduhom se sirio miris rane jeseni.Vetar je s lakoćom dizao uvis požutelo lišće i grubo ga bacao na zemlju. Snažno sam stezala džemperić oko struka da mi hladan vazduh ne bi ulazio pod košulju i zatvarala oči svaki put kad bi prasina poletela sa druma pravo meni u lice.

Toplota sa šporeta na kojima se pekla paprika i kuvao džem ogrejala mi je telo na trenutak i osetih prijatnost. Miris skuvanih šljiva mamio me je da liznem varjaču  i osetim ukus rastegljive tamno-braon  mase. Zamišljala sam prepune tegle pekmeza poređane po policama u špajzu kako jedva čekaju da budu premaz vrelim palačinkama.

Starija žena je otvorila vratanca na šporetu i mašicama rasturala žar kako bi dodala još koji komad drveta. Kecelja joj beše izmazana od paradajza i jasno su se ocrtavale semenke na nekada belom platnu. Druga žena je žurno donosila tegle i punila ih ajvarom. Morala sam da probam, pa sam brže bolje umočila parče hleba u ogromnu šerpu. Još uvek ne beše dobro prohlađen pa sam otvorenih ustiju i jezikom pokušavala da prilagodim temperaturu zalogaja da bih lakše progutala.

Prošlo je svega nekoliko meseci a meni je izgledalo kao da je večnost prošla od trenutka kada sam ga poslednji put videla. Svet posle njega mi je postao nekako drugačiji. Izgledalo je kao da je od devojčice preko noći postala zena. A onda se ta ista žena pretvorila u staricu. Da, u staricu koja još uvek čeka nešto, nekoga.

1 komentar

Slične teme

1 komentar

10.02.2012 21:13
sasha

:):):):) lepo tuzno

Comments are closed.