Magazin Moja pričaLjubavna priča Još jedna ljubavna priča

Još jedna ljubavna priča

by samosuncica

jaka-ljubavSjedim sama na osunčanoj terasi, sa šalicom kave na stolu i laptopom u krilu…
Još je jutro, osjeti se mir u zraku, djeca su u školi pa je ulica pusta i mirna….
Razmišljam….
O svemu….da li postoji prava ljubav? kakva je ? u kojem obliku dolazi?….pa se sjetih da vam ispricam o jednoj takvoj…jer, mozda se i vi bas sad u ovom trenutku pitate to isto, kao i ja…..

Počelo je jednog ljeta, kao i svaka nezaposlena mlada osoba, nađete posao negdje na moru…..pa tako je i ona….ali prije nego li vam kazem tko je ona..i sto se dogodilo…ispricat cu vam nesto …

Ona je moja najbolja prijateljica, nemamo istu krv, ali ona je moja sestra, njoj sve tajne govorim, svoje jade, ona mi daje savjete, utjehu, pomaže u nevolji, a i ja njoj…….i pored svega zajednickog imale smo i tu stavku – obje nismo imale srece u ljubavi…sjedile smo satima i kukale jedna drugoj….nemamo dečka, sve druge cure imaju, usamljenje smo, nikad necemo naci, uklete smo…jedino ako imamo bar malo srece da ga upoznamo na sezoni, jer nas grad je jako mal, svako svakog zna, i vecinom su svi bili zauzeti, ili premladi ili prestari za nas…..i sl…..

I onda ona je doslo ljeto….otisle smo raditi….i samo sto je sisla s broda, ugledala je njega. bio je ispred nje, visok naocit, toplih ociju, potpuni stranac, a pored njega poznato nam lice…..to poznato lice nas je trebalo dočekati, nas stari prijatelji, a taj mladic je bio njegov neki prijatelj, ali nikad ga nismo imale priliku upoznati…..

Taj mladić je uzeo njezine kofere, a ovaj drugi moje i otisli smo u hotel smjestiti se….

Između njih dvoje su već frcale iskre na sve strane, iako nisu niti riječ progovorili….to se nekako osjećalo…..iznad njih sam mogla vidjeti ogromno srce puno ljubavi……

Smjestile smo se….počele s radom, no ostavimo rad po strani….

Jednom smo pošle u hotelski restoran za radnike na ručak, svi stolovi su bili zauzeti osim jednog…..za kojim je sjedio samo on i dve prazne stolice……On je odmah skocio i pozvao nas da sjednemo……i tako je započeo nas prvi razgovor s njim……

On nije bio moj tip, ali njezin jeste u potpunosti….uvijek je sanjala takvog…i sad se pojavio….

Ja sam o njemu imala samo lijepo mišljenje, bio je jako duhovit, šarmantan, prelijepog osmijeha, a iz očiju se širila toplota, bio je mekanog srca, radišan mladić….zaista svima jako poželjan…..Ona se zaljubila, a i on….
Ja sam to znala i prije njih, hehe….
Počeli su hodati, ona nije vjerovala da joj se to događa, kako sad odjednom, cijeli zivot nikad nista i sad sasvim neocekivano, kad je izgubilo potpuno nadu da ljubav postoji….

Bila je sretna, zaljubljena, mlada….ljubav joj je bila uzvraćena….
Mjeseci su prolazile, njihova ljubav nije blijedila….
Jedva su mogli biti razdvojeni i dva dana…toliko su se voljeli….
Ali jednom je on dobio ponudu za posao, u drugoj drzavi, na 6mj….
Mislila je gotovo je, bilo je predobro da bi bilo istinito, sad je još gore, prije je patila bez ljubavi, a sad će patiti jer ga voli više od zraka….

Bio je jako bolan rastanak za oboje…..previse su se voljeli, ali morao je otici, a ona nije mogla ici s njim…

– čekaj me, obećavam vraticu se….voljet cu te zauvijek, pisat cu ti svaki dan…
— u dubini srca nije vjerovala da ce odrzati obecanje….ali nista joj drugo nije preostalo nego vjerovati voljenom muskarcu……

Otisao je….

Pisao joj je svaki tjedan, telefonom su se čulu 3 put u tjednu….i tako prva dva mjeseca….
a onda je prestao pisati,,,,,ubrzo i zvati,,,,

znala je da je gotovo, ostavio ju je….osjećala je neopisivu bol…kako mi je to mogao uraditi?? pomislila je…..mislila sam da me voli…..

….. patila je svaki dan, bila je ubjeđena da ju je ostavio…..pala je u tešku depresiju……a onda se začulo zvono na vratima…

Jedva je otvorila…kad ono……on na vratima….ali malo drugačiji….

Imao je crne naočale i štap….bio je slijep…

Onesvjestila se…..

Kad je došala sebi pogledala ga je…što ti se dogodilo???

– Kao prvo oprosti što ti se nisam više javljao, znam da si mislila da sam te ostavio, iskreno da ti kazem i želio sam to……imao sam nesreću, ostao sam slijep……nisam želio da nosiš taj teret…..nisi zalužila….teška srca sam donio odluku da prekinemo kako bi nasla svoju drugu srecu…….

— ali, ali….nista mi nije jasno…..boze, ovo nije moguce…..

– znam, nemoras nista reci, sve mi je jasno…kome treba slijepac…dosao sam ti se samo ispricati i odlazim zauvijek…..oprosti jos jednom…….samo znaj da sam te uvijek volio,,,i voljet cu te…..budi sretna…..a sad zbogom….okrenuo se i polako pošao…

– čekaj, mislis nakon svega samo tako doć, reć oprosti i otić???….što ti pada na pamet….
Tebe sam čekala cijeli život, ti si ljubav mog života…….ako si slijep ne znaci da cu te prestati voljeti…..

Ostani, ja ću biti tvoje oči…..i gledat ćemo očima ljubavi….najljepše stvari su one koje se vide srcem….

budalo, volim te vise od svega, kako si mogao takvo nesto pomisliti….

i ostao je….oženili su se…imaju curicu, prelijepa je, vise na tatu lici…..ljubav je sve pobijedila.-..

Eto sad na kraju, nadam se da ste shvatili pouku……

0 komentar

Slične teme

Ostavite komentar