Fejsbuk priča

by samosuncica

facebookBio je petak, vratila sam se s posla umorna i naživcirana ….ukoro cu dobiti partnera, jos se nismo upoznali, ne znam kad dolazi ali razljutilo me što će mi ga dodijeliti, navikla sam raditi sama, a sad se osjećam kao da sam nesposobna…iako sam mlada smatram da mi ne treba pomoc…
ah koji dan ( pomislih )….
otuširam se, izvadim kutiju najdražeg sladoleda iz hladnjaka, i odem na fejs….
ništa neobično….poneka obavijest i jedna poruka…
nisam odmah ulazila u poruke, jer nisam bila raspoložena za razgovor ni s kim a kamo li jos ako mi je poslao poruku neko da mi se požali…ko da vec nemam svojih problema….

…sutradan sam se procitala….evo kako je sve počelo…

Bok, ja sam Franko… slučajno sam vidio tvoj komentar na onom članku…..zaista se slažem s tobom, i svaka čast na hrabrosti da se tako javno suprostaviš ….

– ejjj franko, pa hvala, ne znam sto drugo da ti kazem, hehe….takva sam, kazem sto mislim pa kud puklo, nekad me to debelo zezne u životu ali eto….

– da da i sam sam takav…..čuj, vidim da si iz mog grada, koja slučajnost, pa ako želiš možemo otići na piće, ako imaš vremena…ako si slobodna….pa možemo o toj temi još malo porazgovarat…ha?

– ne znam, ne idem bas na piće sa strancima….a i nije mi do te teme, samo me dodatno zivcira…nadam se da razumijes…..

– da uredu je, jasno mi je,.

Nastavila sam jesti svoj sladoled i gledati neku srcedrapajuću sapunicu…pomislim ma što me košta, otici cu s njim na pice, ionako se moram nekome izjadati….
– ej franko, predomislila sam se….ako si jos uvijek raspolozen, nađimo se u kaficu pokraj zabavnog parka….u 8 ako moze?
– naravno, drago mi je da si pristala…..eto vidimo se…..

Došla sam u kafić, njega nije bilo, sjela sam i ispijala kolu, koja sramota izradio me, sad sjedim ovdje ko neka jadnica…a tako mi i treba kad vjerujem strancima….dignem ruku da pozovem konobara da platim, ustajem se ….kad ulazi on….osjetila sam kako mi se obrazi crvene, i neki trepet u stomaku…..bio je nestvaran….plav dečko, mršaviji, plave oči…..ostala sam bez teksta,….

– bok ja sam franko? s tobom sam se trebao naci?
– da , ovaj, da da ja sam, mislim upravu si….drago mi je….ja sam Nives….oprosti malo sam iznenađena….

– hehe sve je uredu, iskreno i meni je prvi spoj na slijepo….
– hajde već mi je lakše…….
mogla sam ga tako satima gledati i slušati kako priča…imao je tako dubok muževan glas….znao je što želi od života….imao je puno toga za reći…ja sam samo slušala…..nisam ga željela prekidati……samo sam….samo sam ga željala gledati…
– sigurno sam ti vec dosadan, pricaj mi malo o sebi…kaze franko
– nemam ti puno toga za reci, zaglavila sam na poslu kojeg ne volim, ali dajem sve od sebe, ali ocito nisam dobra jer ce mi uvalit uskoro pomocnika, prije bi rekla sefa…sama sam u zivotu, ma kazem ti nema se sto za reci…a ti?
– znam kako ti je, i ja sam dobio otkaz ali ubrzo sam pronasao posao tu blizu, ovih dana počinjem, pa ćemo vidjeti kako će biti…i ja sam sam, nije to tako lose….no već je kasno, zadrzali smo se, hajdemo doma, otpratit cu te…
– da da zapricali smo se, samo mi treba da zakasnim na posao, kao da nemam dovljno problema i bez toga….

otpratio me doma, cekala sam da me poljubi, barem tako bude u sapunicama koje gledam, dečko poljubi curu ispred praga….ah previse gledam te sapunice….
ali nisam zalila sto sam otisla s njim, bilo mi je predivno, razumijemo se…samo bojim se da ga necu vise nikad vidjeti, a imam osjećaj…da sam se počela zaljubljivati u njega…..znam glupa sam, kako da se zaljubim u nekoga kog sam samo jednom vidjela, i to potpuni je stranac….ali ne znam, jednostavno, kad sam s njim, osjecam da ga znam cijeli zivot, mogu cak i predvidjeti sto ce sljedeće reći….bio je moj tip u svakom pogledu..pa tko se ne bi zaljubio u takvog muškarca?
otišla sam spavati, bar mogu sanjati nastavak ako nista….

sutra dan mi je ponovo stigla poruka od njega, pozvao me u šetnju, nisam mogla vjerovati, mislila sam da je ono prvi i zadnji put da ga vidim, naravno pristala sam, obukla sam najljepšu haljininu, i otišla…..kad sam ga ugledala snažno sam ga zagrlila, nije me bilo sram a niti čudno, jednostavno sam morala,…a on…on me tad poljubio, rekao je:- znam da zvuci ludo, ali od sinoc samo na tebe mislim, ne znam sto mi se to događa, i gorio sam od želje da te poljubim, ali nisam želio da misliš da sam neki kreten…
– šuti, ne moraš ništa reći…sve znam…samo nastavi to sto si počeo….
i tako ljubio me je kao niko dosad, neopisiv osjećaj

šetali smo kroz park, kupio mi je ruže, smijali smo se pričama iz djetinjstva i sl…
danaj je bio prekrasan, ali brzo je vrijeme prošlo, totpratio me je doma..
– znaš, i danas mi je bilo lijepo s tobomosjećam da te znam, čak sam želio da mi se nešto poput ovoga dogodi..nisam vjerovao kako ti jedna poruka može promijeniti život…sasvim neočekivano…..
– da, ni ja ne mogu vjerovati…ali ova dva dana su mi bila najljepša u životu….kad ćemo se opet vidjeti?
– ne znam, to ti ne mogu obećati, ja sad moram poći, ali javit ću se …hvala ti, hvala za sve….što si me slušala….što me razumiješ….
zagrlio me tako snažno kao da me ne želi nikad pustiti, ali ipak jeste, i otišao je….

ah…kad se samo sjetim kako nisam uopće htjela niti odgovorit na poruku, a sad sad mogu svoj sladoled ostaviti natrag u hladnjak, mislim da on i sreća ne idu skupa….a sapunice? nastavit ću ih gledati svejedno….

par dana je prošlo otkako se nismo čuli…

došla sam na posao sva ljuta, bezvoljna, i još šef trži zamnom, čekaj čekaj, stigao ti je novi partner konačno….dođi do ureda da vas upoznam…

afff ma samo mi je još to trebalo, da mi već na početku pokvari dan…no što ću otišla sam….

Kad sam otvorila vrata…
kaže šef ovo je Nives, a Nives ovo je F..
Franko znam….prekinula sam ga u pola riječi…

:)))))

0 komentar

Slične teme