Magazin Moja pričaLjubavna priča Dobro je što negde postojiš

Dobro je što negde postojiš

by ivanabzzajic

Bleda jutarnja svetlost probudila me je iz sna. Protrljala sam svoje sanjive oči i ugledala tvoju glavu na svom ramenu. Onda je zazvonio budilnik, opominjući te da kreneš na posao. Nežno si me pomilovao po kosi, a ja sam ti uzvratila poljupcem. Osetila sam da gorim. I ti si osetio da imam groznicu i upitao si me da li mi nešto treba. Zamolila sam te za šolju čaja.

Izašao si iz sobe, a ja sam ostala sama sa svojim mislima. Razmišljala sam o nama, o tome koliko mi značiš. Ne bih mogla da zamislim život bez tebe, a koliko juče smatrala sam da sam sama sebi dovoljna.

Prekinuo si tok mojih misli ušavši u sobu. Nosio si šolju toplog čaja i kafu za sebe. Cvokoćući zubima ispijala sam topli čaj. Gledali smo se bez i jedne reči. Na trenutak bih poželela da te nešto upitam, ali mi je dah zastajao u grudima. Želela sam da ti ispričam svoj san.

Noćas sam te sanjala. Obično ne umem da ispričam san, ali sada znam da si u noćašnjem snu bio ti. Odlazio si nekuda i pozivao me da pođem sa tobom, ali mene kao da je neka nevidljiva sila vezivala za tlo.

Još pamtim dan kada si poslednji put otišao na službeno putovanje. Govorio si mi da ćeš se brzo vratiti, ali meni je to vreme izgledalo kao čitava večnost. Dosađivala sam se listajući časopise i gledajući dosadan televizijski program. Znala sam da negde postojiš i misliš na mene. Onda sam dobila tvoje pismo. “Najdraža moja”, govorio bi mi. U meni se probudila volja za životom. Život u sebi krije mnogo čari, a najslađe su one koje se dele sa voljenim bićem.

… i sad si tu kraj mene. Miluješ me po kosi dok mi telo drhti od bola. Ispijaš poslednji gutljaj kafe i užurbano izlaziš iz sobe. Ponovo sam sama sa svojim mislima. Sklapam oči i lagano tonem u san. I samoća poprima svoje čari, i bol se lakše podnosi kad znam da ti misliš na mene.

Grmljavina i kišni pljusak probudili su me iz sna. Ne znam koliko sam dugo spavala. Osetila sam olakšanje na oznojenom telu i slabiji bol u glavi. Osećam da sam savladala svoju bolest. I dalje sam mislila na tebe. Znala sam da i ti misliš na mene. Na stolu pokraj kreveta stajala je šoljaSrce ispijenog čaja i telefonska slušalica. Onda je telefon zazvonio. Obradovala sam se kad sam začula tvoj glas. Upitao si me kako se osećam i da li mi nešto treba.

Osetila sam da mogu da poletim. Sad znam koliko je velika tvoja ljubav prema meni i osećam da ne bih mogla da živim bez nje. Čak i kad nisi pored mene, ja vidim tvoj lik pred sobom i zvuk tvojih nežnih reči, prošaputanih negde u vrat, odzvanja mi u ušima. Sve dok  te budem nosila u sebi, znaću da negde postojiš, da te ima.

0 komentar

Slične teme