Priča govori o curi imena Marija. Bila je to gradska cura ali ne tipična gradska cura. Uvijek je maštala o zelenim poljima, mirisima raznog cvijeća, životinjama koje trčkaraju po livadi, visokim krošnjama drveća u proljeće….. Nije volila gradsku buku, promet…Završila je veterinarsku školu kako bi se posvetila životinjama…uvijek kad bi vidjela ranjenu životinju na ulicu uzela bi ju i odnijela kod sebe i pazila na nju dok se nije oporavila. Već je svima išla na živce, zvali su je čudakinjom, ludom, kćeri dr.dolitlla…..izbjegavali su je….
Marija je završila školu odselila se daleko od grada na neki maleni komad ničega. Zvala ga je raj….a ubrzo je to i postao
Ubrzo se sve zelenilo, sve je bilo puno cvijeća, voćki…o svemu se brinula s jako puno ljubavi….ostavarila je svoj san…znala je da tu pripada oduvijek…..s obitelji ce cula telefonski, ponekad su je i posjećivali, a prijatelji su je skroz otpisali…no ona nije marila…nikad se nije osjećala usamljeno…
Svoj mali raj nastanila je životinjama…..odbačenim životinjama, i brinula se o njima,,,,
Za nju nista vise nije postojalo, samo taj mali komad zemlje i zivotinje…..a i životinje su nju voljele, i osjećale tu ljubav…
Tko kaze da životinje ne osjećaju?
Marija kada je bila bolesna, njezine mačke su to znale, legle su pored nje, mazile je i pazile, a psi su samo lezali tuznog pogleda pokraj kreveta….toliko je bilo ljubavi da su se i mačke i psi voljeli kao da su jedno…
Jednog dana Marija se toliko razboljela da se više nije mogla brinuti o životinjama, bojala se da će umrijeti, a s njom i sve te male duše koje su trčkarale zelenom livadom….Nije znala što da uradi…
Sasvim iznenada dobila je poziv na telefon…..
Jedva se javila…
– Halo, tko je? upita ona
– Bok Marija, oprosti sto smetam, ja sam Igor, tvoj prijatelj s faxa, sjećaš me se?
– Da, da naravno…reci Igore kako ti mogu pomoći?
– Pa….teka sad sam skupio hrabrosti da ti se javim, naime oduvijek sam bio zaljubljen u tebe, ali znaš kakvo je društvo….ma bio sam budala….ludi mladić kome je bilo stalo do mišljenja društva…..pokajao sam se…….ali, cijelo vrijeme sam samo mislio o tebi….pa mislio sam, ako si sama, da mi daš priliku da se iskupim, i možda bi mogli ispočetka……ha? oprosti ako te ovo uznemirilo..mozda sam ipak pogrijesio…..zbogom..oprosti
– čekaaaaj, Igoreee, nemoj poklopiti……drago mi je da si mi se javio, znaš…i ti si bio moja tajna ljubav, ali mislila sam da netko poput tebe ne bi nikad pogledao curu poput mene…..potajice sam te gledala……sad mi je sve ovo malo smijesno…..ali, evo ti adresa pa dođi, porazgovarat cemo o svemu….samo požuri, nemam puno vremena….
Igor je već istog dana došao, ugledao je Mariju na krevetu, bolesnu, okruženu mačkama i psima…..uplašio se….
– Marija, što ti je? Nisam znao da si bolesna? Što se događa…?
– Mislim da imam upalu pluća, i da neću još dugo…..
– Ne, ne, to ne moze biti istina, ti si jaka cura, prezivjet ces to, hajde…istog trena te vodim doktoru….i otišli su…
Doktor je rekao da se ne radi o upali pluća već o nekoj teškoj bolesti, i može se spasiti samo presađivanjem koštane srži….ali za to je potrebno vremena da se nađe donator, a njoj je ostalo dva tri dana života još…..
– Marija se i tad samo nasmijala….ne brinite se…ja odlazim na neko bolje mjesto…ovdje sam ispunila svoj san i svoju misiju…..Igore, samo te molim da mi pripaziš životinje, udomi ih, neka druge čine veselim……žao mi je što nam nije uspjelo….možda u drugom životu..
– Marija je zaspala….
.
.
..
Kada se sutradan probudila…otvori oči…msilila je da je u raju da je umrla….
oko nje je bilo sve zeleno, mnogo mirisnog cvijeca…..čak je bio i neki mostić i rijeka…leptiri su je salijetali…nije osjećala bol…..bila je odlicno, kao prije nego li se razbolila…….sve je bilo tako divno i mirno…….trcala je…..i onda je ugledala nekog mladica kako prelazi preko mosta…nije dobro vidjela od sunca…ali kad se priblizio bio je to….bio je to Igor….
Zbunjena, potrčala je k njemu… Što ti radiš ovdje u raju? Ti si bio zdrav..zašto si i ti umro???..zasto ?? sto si uradio??? rekla je plačući….
Smiri se Marija, sve je uredu, nitko od nas nije umro, izliječena si, nema više bolesti….moja krv se stopila s tvojom, bilo je suđeno…..sada smo jedno…zauvijek…..od sada gradimo zajednički raj…….
Volim te…..