Često se dešava da deca pa i tinejdžeri imaju probleme u komunikaciji sa vršnjacima. Žele da se druže, ali uvek nastane neki problem i dete se povlači ili postaje agresivno. Zbog čega je to tako?
U ranom uzrastu, do pete godine, deca još uvek nemaju dovoljno iskustva u odnosima sa vršnjacima. Zbog toga se u zavisnosti od socijalne i emotivne zrelosti dece, mogu očekivati manje ili više izražene teškoće u vezi sa uspostavljanjem odnosa sa drugom decom.
Stidljivost, agresivnost, povlačenje u sebe ili drugi oblici neprimerenog ponašanja, ukazuju na poteškoće u komunikaciji. To se ne smatra patološkim obrascem ponašanja, već uglavnom predstavlja prolazne teškoće, koje se uz adekvatnu stimulaciju uglavnom uspešno prevazilaze.
Da bi se ovaj problem prevazišao, potrebno je da dete bude što češće u kontaktu sa svojim vršnjacima. Važno je da dete ide u vrtić kao i da ne izostane konkretna pomoć odraslih u vidu predloga kako da se ponaša i kako da postupa u određenim situacijama.
Dete će ubrzo steći socijalne osobine, a na vama je da budete strpljivi u korigovanju detetovog ponašanja, ponudite mu konkretna rešenja u vezi sa tim šta od njega očekujete. Recite mu šta da uradi umesto da se ponaša neadekvatno. I naravno, pohvalite svaki primeren postupak.