Magazin NaukaEkologija Šta se zapravo dešava sa bačenom plastikom?

Šta se zapravo dešava sa bačenom plastikom?

by Administrator

Ovo je priča o tri plastične boce. Prazne i odbačene. Njihovo putovanje počinje i ima veliki uticaj na sudbinunaše planete. Ali nisu uvek bile ovakve. Da bismo razumeli gde će ove boce završiti, najpre moramo da istražimo njihovo poreklo. Junaci naše priče potiču iz naftne rafinerije. Plastika od koje su sačinjeni sastoji se od dugih lanaca molekula, monomera koji grade polimere. U fabrikama nastaje plastika koja se nakon topljenja izliva u odgovarajuće oblike. Nastaju boce koje mašine pune slatkom, penušavom tečnošću. Nakon toga bivaju upakovane, dostavljene, kupljene, otvorene, ispražnjene i neslavno odbačene. Nakon svega toga, leže ostavljene na ivici nepoznatog.

Prva boca, kao i hiljade miliona tona drugih, završava na deponiji. To je ogromna rupa koja se svakoga dana širi jer je sve više smeća koje nastavlja da zauzima prostor. Dok je plastika tako zatrpana među slojevima drugog smeća, kišnica spira određene teksične molekule koji sa vodom grade opasnu materiju u obliku kaše. Ona može da dopre do podzemnih voda, tla i izvora i na taj način da zagadi ekosistem i ugrozi život biljaka i životinja. Prva boca će preživeti agoniju od hiljadu godina pre no što se konačno razloži.

Bačena plastika

Putovanje druge boce je čudnije, ali, nažalost, ne i srećnije. Dospela je do vode koja ide do izvora. Izvor je nosi do reke koja je nosi do okeana. Nakon meseci provedenih na pučini dospeva do ogromnog vrtloga u kojem se gomila otpad. To mesto je poznato kao Veliki pacifički tepih od smeća. Vodene struje donose velike količine plastike koja se tu taloži i ostaje zarobljena. Ovo je jedna od pet velikih naslaga u svetskom moru, mesta gde se voda pretvara u mutnu kašu smeća i plastike. Neke životinje koje žive u vodi ili čak morske ptice često pomešaju svetlucave komade plastike sa hranom. Plastika im daje osećaj sitosti, iako ga zapravo nema. Tako vremenom umiru od gladi i unose komade plastike u lanac ishrane. Sitnija riba pojede komadić, nju pojede krupna riba koja na kraju završi na našoj trpezi. Samo su u neke vrste plastike biorazgradive. One koje to nisu raspadaju se na sve sitnije komade i takva mikroplastika može večno da cirkuliše u moru.

Treća boca je pošteđena surovog čistilišta kje su pretrpele druge dve. Kamion je odvozi u fabriku za reciklažu, gde je sa drugim odbačenim komadima iste vrste kompresovana u velike kocke. Iako zvuči surovo, postaje sve bolje i bilje. Kocke plastike se drobe u sitne komade koji se peru i tope i na taj način postaju sirovine koje se mogu iznova koristiti. Treća boca je sada spremna za reinkarnaciju i može da postane nešto sasvim novo. Za jedno parče plastike tako skromnog porekla najednom nebo je granica. Može da postane bilo šta i da ode bilo gde. Sve zahvaljujući magijskom procesu reciklaže.

Jelena Jakovljević
časopis InterFON

0 komentar

Slične teme