Tvoj mesec

by Mesecarka

mesecJutarnje sunce. Voliš njegove nežne zrake koji se promaljaju kroz prozor. Izvlače te iz toplog kreveta, nose neku energiju i mame u novi dan. Daju nadu. Navuku ti osmeh na lice. Pomisliš da će ceo dan biti kao i njegov početak. Kreneš hrabro. I dok trepneš, oni se promene. Počnu da pale i peku. Dobiješ glavobolju i vrtoglavicu. Unervoziš se i samo želiš negde da pobegneš. Tražiš sklonište. Kad pomisliš ’sunce, dosta mi te je!’, ono izvuče svoje čarobne štapiće i najmagičnijim bojama išara horizont, završi trijumfalno i u trenutku najveće opijenosti, na vrhuncu svoje slave, nestane. Ostavi te bez reči u očajanju i iščekivanju novog jutra. I proklinješ mesec koji je tu cele noći, nekad strašan i sablasan, a nekad uplašen i jedva primetan. Samo želiš da nestane i da se vrati tvoje voljeno sunce. A mesec… on je tu i kad ga ne vidiš. Ujutru, dok se prvi zraci sunca rađaju, uporno se sa njima bori za svoje mesto na horizontu. I dok sunce zalazi, u svom najjačem sjaju, mesec je i tad tu, opet negde u senci. Neće te izneveriti ili napustiti. Često mu u noćima društvo prave zvezde. Ni one mu svojim sjajem ne dopuštaju da suvereno dominira noćnim nebom. Ali će on i dalje biti tu. Uprkos onim kraterima koji mu nekad daju izgled slabašnog i modrog umornog putnika, nikada neće odustati. I ako mu daš šansu, ako u njega veruješ, jedne čarobne noći zablistaće i zaseniće sve najsjajnije zvezde! Pokazaće ti ono najbolje što ima i što jeste. Samo ako mu daš vremena…

Nemoj. Nemoj to od mene da tražiš. Ne očekuj da budem tvoje sunce. Ni tvoja najjasnija zvezda. Ja to ne umem. Ne znam da se maskiram i da menjam lica. Ne umem da te zavedem, pa povredim, da te pustim da čekaš i patiš, i ponovo bacam na tebe svoje čini. Nisam to ja. Samo mi dozvoli, daj priliku… pusti me da budem tvoj mesec.

0 komentar

Slične teme