Narodne nošnje i opanci KIRI je porodična radionica koja se generacijama bavi proizvodnjom narodnih nošnji i opanaka.
Mijomir Aleksić Kiri, koji je treća generacija opančara, ljubav prema svom poslu preneo je i na svoju porodicu. Svoje kćerke uvodi u svet narodnih nošnji jer je smatrao da će im to biti mnogo zanimljivije od opančarstva.
Od osnivanja 1981. godine do danas radionica KIRI čuva tradiciju, narodne nošnje i opanke, koristeći stare zanate.
Narodna nošnja je skup različitih zanata (tkanja, veza, abadžijskog zanata, opančarstva), a na njeno formiranje, pored kulturno-istorijskih činilaca, uticali su priroda tla i klimatski uticaji. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj odnosno nacionalnoj zajednici pripada.
Mi se prilikom pravljenja narodnih nošnji konsultujemo sa Etnografskim muzejom kako bi sve bilo pregledano zato što je jako važno da sve boje i nijanse budu ispoštovane.
U našoj ponudi imamo sledeće narodne nošnje:
- Šumadijska nošnja - najpoznatija nošnja centralne Srbije. Karakterišu je bogato ručno rađeni pojedinačni delovi. Ženski jelek odlikuje bogati ručni zlatovez zlatnom srmom, a ženske košulje i kecelje pun vez sa motivima cveća. Pojasevi su ručno tkani, a suknja je plisirana. Čarape su ručno štrkane i vezene pokrsticom. Muški jelek je bogato ukrašen gajtanima, a bric pantalone radimo u dve boje i tanjeg i debljeg materijala (kangara ili čoje). Šajkača je jedan od najprepoznatljivijih detalja muške Šumadijske narodne nošnje u svetu.
- Nošnja okoline Beograda - Žensku narodnu nošnju karakteriše bogato ručno vezen jelek zlatnom srmom, kao i ručno rađena haljina sa specifičnim punim vezom na Srpskom platnu. Vez je, pored haljine, zastupljen je i na kecelji koja je dodatno ukrašena sitnim ručno prišivanim perlama. Glavni deo muške nošnje je anterija (bogato ukrašena jakna). Pargar je deo ženske narodne nošnje okoline Beograda koji najviše upada u oko. Leptir suknja ručno tkana, plisirana, heklana i vezena. Postavlja se ispod leđa i pojasa tako da se širi i pokazuje sav svoj raskoš prilikom igre.
- Nošnja Bele Palanke - Ženska narodna nošnja sadrži: štepani zubun, belu haljinu i belu maramu, svilenu kecelju i ručno tkani pojas. Opanci su tzv. pertlaši (opanci sa pertlama), a čarape su ručno štrikane. Muške pantalone i zubun se rade od bele čoje i oivičen je crnim gajtanom. Muškarci u nošnji Bele Palanke nose i šubaru, a ispod zubuna pamučnu belu košulju.
- Nošnja Bosilegradskog Krajišta - Saja je crna haljina specifičnog kroja i kratkih rukava. Ručni vez zlatnom srmom se proteže od rukava pa sve do ručno tkanog pojasa, dok je na grudima dodatno ukrašena. Saja moze biti i bele i zelene boje po želji kupca. Ispod pojasa, a preko saje nosi se ručno tkana kecelja oivičena crnim ivicama. Ispod saje je bela haljina, a ženska narodna nošnja je specifična i po tome to je marama koju devojke nose ručno heklana i bojom je uparena sa plastronom (portikla) i rukavima. Marame i kecelje se rade u raznim bojama. Ženske Bosilegradske čarape su crvene boje. Muška narodna nošnja sastoji se iz šubare, braon pantalona ravnog kroja, bele košulje sa Ruskom kragnom, laktana, pojasa koji je ručno tkan širine 25-30cm crvene boje i belih, ručno štrikanih čarapa. Opanci koji se nose su tzv. pertlaši i nose ih i žene i muškarci.
- Pirotska nošnja - Žensku nošnju krasi crna haljina ispod koje se nosi bela pamučna haljina ukrašena čipkom po obodu i na rukavima. Ručno tkani ženski pojas čvrsto drži ručno tkanu Pirotsku kecelju sa prepoznatljivim načinom izrade. Žensku nošnju krasi i marama bela ili žuta kao i ručno štrikane crne čarape. Muški zubun i pantalone narodne nošnje iz Pirota se rade od bele čoje. Zubun je oivičen crnim gajtanom, pojas muški je ručno tkan. Ispod zubuna nosi se bela pamučna košulja, a na glavi crna šubara. Opanci koji se nose su takozvani pertlaši.
- Šopska nošnja - Glavni deo ženske Šopske narodne nošnje je litak- crna haljina bogato ukrašena po obodu ručno prišivanim šljokicama i perlicama. Ispod litaka nosi se bela haljina sa čipkom na grudima, a crveni ručno tkani pojas se zateže oko struka. Žene na glavi nose žute marame, a čarape su štrikane od bele vune. Muška narodna nošnja karakteristična je po crnim muškim čojanim pantalonama bogato ukrašene crvenim detaljima na prednjoj strani nogavica. Čarape su ručno štrikane, crvene boje, kao i ručno tkani pojas. Muškarci još nose i belu pamučnu košulju, a na glavi crnu šubaru. Opanci su bele boje.
- Timočka nošnja
- Vlaška nošnja – Žene su nosile bogato ukrašene haljine na grudima, rukavima i obodu kao i keceljama. Vlaške kecelje (šukure) su ručno tkane i vezene i nose se u paru odmah ispod ručno tkanog pojasa. Žene na glavi nose maramu, a na nogama crne ručno štrikane čarape. Muška Vlaška kosulja ukrašena je na grudima, oko kragne i na rukavima, a muške Vlaške pantalone rade se od bele čoje i ukrasene su crnim gajtanima. Tu je još i ručno tkani pojas. Na glavi muškarci nose belu čupavu šubaru od prirodnog krzna a na nogama ručno štrikane čarape. I muškarci i žene nose opanke pertlaše.
- Žagubička nošnja
- Leskovačka nošnja - Leskovački muški i ženski jeleci su braon boje i imaju na sebi adekvatne ukrase ovog kraja. Košulje su ručno vezene i to: ženske košulje pun vez motivi pretežno cveća, a muške Leskovačke košulje vezene su ručno pokrsticom. Leskovačke čarape su ručno štrikane i ručno vezene, a opanci koji se nose u ovom kraju su pertlaši. Pojasevi, ženske suknje i kecelje su ručno tkani. Muškarci nose crnu šubaru na glavi, a žene belu ili vezenu maramu. Muške Leskovačke pantalone su čojane i u braon su boji.
- Vranjanska nošnja
- Pčinjska nošnja - Karakteristična je po crveno-braon boji koja dominira i u ženskoj i u muškoj nošnji. Muškarci nose pantalone i prsluk od čoje u braon boji, košulju sa vezom i ručno tkani pčinjski pojas. Čarape su ručno štrikane sa specifičnim šarama. A na glavi nose crnu šubaru. Žene iz ovog kraja nose ručno tkanu suknju, pojas gde je uključena teknika klečanja, belu haljinu (dugu košulju) ili sa vezom, jelek od sukna sa gajtanima, anteriju sa dugim rukavima, cvetnu maramu, ručno štrikane čarape sa specifičnim šarama. Muškarci i žene nose opanke pertlaše.
- Gnjilanska nošnja – Ovo je jedna od poznatijih Srpskih nošnji sa Kosova i Metohije. U ženskoj narodnoj nošnji Gnjilane (Kosovsko Pomoravlje) dominira bela boja odnosno nežne boje. Ženska haljina je ručno vezena na zadnjem delu, a karakteristična je po takozvanom reski- pojas koji se nosi oko struka, a rese padaju ispod struka. Reska je ukrašena srebrnim novčićima koji su ručno prišivani, a sa prednje strane maramicom koja je ručno vezena. Gnjilanski ženski jeleci su karakterističnog kroja i rade se u više boja sa srebrnim i zlatnim ukrasima. Kecelje su ručno tkane i ručno vezene, a čarape i pojedini drugi delovi nošnje se rade u više varijanti u zavisnosti da li je nošnja udate žene ili devojke. Muška narodna nošnja ima karakterističan jelek braon boje sa crvenim aplikacijama i crnim gajtanima. Pantalone su braon od čoje, a čarape su ručno štrikane sa karakterističnim šarama. Pojas je ručno tkan, košulja bela ukrašena čipkom. Na glavi muškarci nose šajkaču.
Opanci su laka, kožna obuća, koja se priteže oko nogu kaišima ili oputom. Do prve polovine XX veka bili su osnovna obuća većine stanovnika u selima Srbije.
Ranije su se opanci pravili od štavljene kože, a danas se koristi fabrička. Jedino što se u današnje vreme dodaje je guma kako se ne bi opanci klizali. Nekada su se na njivu nosili takozvani presni opanci koji su bili od neuštavljene kože i njih su pravile žene. Bušile su nekoliko rupa, provlačile kanape i preko obojaka (koji su bili umesto čarapa), od sukna koje se umota oko noge, nosili su se opanci.
Rasprostranjeni su u raznim oblicima, detaljima i bojama i čine sastavni deo narodne nošnje kako u Srbiji, tako i u Bosni, Hrvatskoj i Makedoniji. Kod Srba, opanci su nacionalni simbol.
U ponudi radionice Kiri možete naći Šumadijske opanke sa ili bez kljuna, Vlaške, Šopske, Makedonske, Glamočke i Hercegovačke opanke, kao i patofne od prirodnog krzna i kože.
U našoj radionici KIRI negujemo i koristimo stare zanate poput opančarstva, veza, tkanja, heklanja i abadzijskog zanata, a posetioci radionice mogu da vide i sam proces proizvodnje kao i veliki izbor narodnih nošnji iz najrazličitijih krajeva.
Zbog velikog obima rada, narodne nošnje i opanke radimo unapred, nećete čekati na izradu, a u mogućnosti smo i da izađemo u susret Vašim specijalnim željama.
Ponosni smo na to što veliki broj kulturno umetničkih društava nosi upravo naše nošnje i opanke.
Danas opanke i narodne nošnje kupuju svi. Neko želi da se krsti u nošnji, venča, igra u opancima ili jednostavno zbog očuvanja tradicije. Naše rukotvorine se nose svuda po svetu.
Svoje proizvode šaljeno poštom, po Srbiji i inostranstvu.
Radionica narodne nošnje i opanaka KIRI - mesto gde se susreću tradicija i novo doba.
Radno vreme:
ponedeljak – subota: 08 – 16 h
Nedeljom ne radimo.
Pratite nas na Facebooku: i Radionica za izradu narodnih nošnji i opanaka KIRI i Instagramu:
Narodne nošnje i opanci KIRI
Ulica 7.jula drugi levi prilaz 3a, Kaluđerica, Beograd