Magazin ZabavaIgrice Knights of the Temple 2 – vitez sa ukusom gorke knedle

Knights of the Temple 2 – vitez sa ukusom gorke knedle

by Administrator

knights_of_temple Ako je neko sa nestrpljenjem čekao da se pojavi drugi deo popularnog Knights of the Temple mogu samo da se saosećam sa njim. Nesrećnik će već posle par zalogaja ostati razočaran gorkim ukusom koji niko čak nije ni pokušao da prikrije.
Za razliku od keca, u kome je postojao zaplet dovoljno interesantan da vuče za sitne dlačice u nosu do samog kraja igre, dvojka je pored svih drugih promašaja čak i uvodnu priču učinila bljutavom. Nakon što je u prvom delu, pre nekih 20 godina, Paul De Raque zapečatio jednu kapiju i time sprečio paklenu hordu da se domogne nevinih ljudskih duša, počinju da ga saleću nemirni snovi čiju smo poruku – nije sve još gotovo, mogli odmah da pretpostavimo. Nemir je nemir i naš glavni junak uzima knjige starostavne u ruke i saznaje da postoji još jedna kapija koja vodi direktno ka paklu.
Legenda mu nalaže da mora pronaći tri artefakta i uz pomoć njih zapečatiti i drugu kapiju (opet spasiti svet i sačekati treći deo, za koji mi se javlja, da će nas iznenaditi trećom kapijom). To je uvod.
Kratak i nedovoljan.
Odmah potom saznajete da više niste u jednosmernim ulicama i tunelima kao u kecu. Free roam opcija omogućava da sami odlučite kuda ćete ići i koje misije vam valja započeti.
Ukoliko neki zadatak rešite, ili vam jednostavno dosadi možete skoknuti do pristaništa sa kog će vas vaš brod odneti gde god poželite.
U gradu možete da trgujete, popričate sa stanovništvom, popravite oružje koje se u toku borbe postepeno oštećuje (kao u Morrowindu), ili rešite neki od sporednih zadataka. Borba donosi iskustvene poene koji se koriste za ‘’budženje’’ lika. Najisplativije je ulagati u razvoj moći, koje su delimično preslikane iz prvog dela. Doduše, nedostaju im propratni svetlosni efekti koji su u prethodniku bili zaista dobri, a čini mi se da ni zvučni nisu ništa bolji. Usled toga veliki minus ide dvojci – “dvojko, dvojka si”. Teksture su bogatije nego ranije, ali i pored njih grafika je na nivou 2001. godine.Knights_-Of_-The_Temple2
Zahtevnost dovoljno govori o kvalitetu pa sa high podešavanjima, antialiasingom i 1280×1024 rezolucijom, endžin nije snižavao frame rate ispod 50-60 fps-a na mašini koja danas predstavlja prosek.
Igra nije teška, čak ni kada se sukobite sa kraljicama. Rage poeni se brzo pune ubijanjem neprijatelja, tako da ih možete utrošiti za dopunu energije (Curatio – healing) ili na neki od specijalnih poteza (npr. Punitor – koji izaziva shockwawe talas). Na raspolaganju su još i posebni komboudarci poput Prosecutor-a ili Angel’s Wings-a. Što se njih tiče, ne očekujte bog-zna-kakvu paradu. Deran u šlemu koji više liči na kantu nije onako inventivan kao u prvom delu, a osim toga, autori se nisu čak ni potrudili da dodaju nešto novo poput odsecanja glave-ruku-nogu ili čega već. Šteta Veštačke inteligencije kao da nema, a kompjuter hvata na masovnost.
Kraljice su možda najsvetliji detalj, pa sam siguran da će vam makljaže sa ogromnom škorpijolikom bubom kojoj ćete polako seći klešta ili sa skeletalnim Behemotom koji pljuje kiselinu, ostati u lepom sećanju.
Zanimljive će vam biti i mini igrice – tipa gađanja samostrelom jabuke na glavi devojke, uz konzumiranje ture piva nakon svake runde. Ovo će vas podsetiti na Leisure Suite Larry: Magna Cum Laude u kom alkohol takođe zanimljivo utiče na sposobnost nišanjenja.
Pobedite li gusara u gađanju, otključaće se tajno ostrvo mrtvih.
U toku makljaže, možete menjati oružja. Svako ima specifične karakteristike, a osveženje arsenala čini samostrel, koji će vam često spasiti glavu od nadolazeće plime neprijatelja.
Naročito je efikasan protiv stvorenja koja imaju usta i na stomaku i na ramenima kao i protiv velikih trolova sa buzdovanima.
Deran je osim toga i malo pokretljiviji nego ranije pa može da preskoči ogradu ili da se popne na zid, ali samo na skriptovanim mestima.
Moguće je horizontalno se penjati po užetu (!?!); i to u slučajevima kada bežite iz zatvora ili iz grada koji je preplavljen otrovnom maglom.
Parče Morrowind-a, parče keca, parče ko-zna-čega – to je bio recept autora pri kreiranju igre. Vaš krstaš sa kantom na glavi u borbi protiv sila zla.
Jednostavna zamisao nije ni mogla rezultovati boljom igrom. Vidi se da među kreatorima više nije fenomenalni StarBreeze Studios, već je potpisan PlayLogic sa Cauldron-om. Ni muziku nije radila danska grupa Within Temptation, što je takođe evidentno.
Na svu sreću, kamera više ne zaslužuje psovke, pošto je dorađena i ne stvara veće probleme. Bar vas ona neće odvratiti od igranja. Šta da vam na kraju kažem osim – latite se mača i uverite sami u sve što je tu napisano.

0 komentar

Slične teme