Još davne 1846. godine, Elias Houv je bio prvi čovek koji je napravio i patentirao mašinu za šivenje. Radeći na mašini došao je na ideju da napravi panent-zatvarač. Iako je i ovaj izum patentirao, Houv je video da mu šivaća mašina donosi veću zaradu i odustao je od promovisanja patent-zatvarača.
Nakon toga, mnogi su pokušavali da naprave nešto slično ili čak bolje, ali im nije polazilo za rukom. Svi zatvarači bili su komplikovani i zamršeni i jednostavno bili su prilično teški za rukovanje. U tome je uspeo Šveđanin Gideon Sandbak, koji je 1913. godine došao i usavršio izum koji je nazvao „razdvojivi zatvarač“.
Nakon toga, Gideon Sandbak, usavršio je i mašine koje su bile namenjene za proizvodnju rajsferšlusa. Napravio je jednostavniji izum, rajsferšlus koji nije imao nikakve kuke i rupe, već jednostavan mehanizam sastavljen od dva reda zubaca, koji ulaze jedan u drugi. Na ovaj način spajaju se obe strane i čvrsto se drže zajedno.
To je izgledalo odlično, skoro neprimetno na odeći i što je najvažnije lako se koristilo i bilo je veoma funkcionalno. Rajsferšlus ili rajfešlus kako ga neki zovu, danas ima široku primenu i ne nalazi se samo na odeći već i na torbama, tašnama pa čak i na obući. Iako veoma koristan, rajsferšlus je skoro dva veka osvajao tržište.
Tek sa dolaskom Prvog svetskog rata, rasferšlus je našao široku primenu pre svega u vojsci kao bitan deo američke vojničke uniforme. Zatim je rasferšlus počeo da se koristi na dečijoj garderobi, jer su deca sada napokon mogla i sama da se oblače. Vojvoda od Vindsora prvi je čovek u Velikoj Britaniji koji je na svojim pantalonama imao rasferšlus.
Tek krajem tridesetih godina, rasferšlus su počele da koriste i žene. Do tada se nalazio samo na muškoj odeći, iako je dosta vremena trebalo, da dizajneri ubede muškarce da počnu da nose pantalone sa rajsferšlusom umesto sa dugmićima.
8 komentara
Comments are closed.