Magazin ZabavaIgrice Galactic Civilizations 2: Dread Lords odiseja u svemiru

Galactic Civilizations 2: Dread Lords odiseja u svemiru

by Administrator

galactic_civilization.1jpgLepo je znati da se tamo negde prave igre i za nas, nepopravljive megalomanijake čiji uvek gladan ego nikako ne može da bude zasićen konačnom pobedom u Drugom svetskom ratu, kolonizacijom Amerike, pa čak ni potpunom dominacijom nad planetom  Zemljom (kada znamo da je ista ionako obična kamenčina koja rotira oko patuljaste zvezde na rubu galaksije). Ni nebo ovakav um ne može prihvatiti kao granicu, sa izuzetkom možda vojne, na kojoj redovno patrolira nepobediva svemirska armada, uvek spremna da odgrize novo parče kosmosa u ime diktatora koji u zadimljenoj sobici kroz ekran monitora posmatra ispunjenje svih svojih snova… Priznajem da sam možda malo odlutao, ali je bilo bitno da istaknem poentu; uostalom pan-galaktički imperatori ionako nisu navikli da se pravdaju… Dobro, dobro, vraćam se u realnost.
E sada, najpoznatija franšiza koja se bavi navedenom tematikom je sigurno Master of Orion, koja je od davne 1993. godine doživela ukupno tri inkarnacije. Međutim dok su prva dva dela bila fenomenalna, i za svoje vreme revolucionarna, treći deo je podbacio ostavivši nas gladne i žedne dobre svemirske potezne strategije.
Jedva mesec dana kasnije, u martu 2003. godine se pojavio, manje-više niotkuda (po poznatom običaju tadašnjeg izdavača – Strategy First) naslov Galactic Civilizations, koji je još jednom dokazao da se i sa malim budžetom može napraviti vrhunska igra sa potpuno autentičnom atmosferom. Od tada je prošlo tri godine (ako sam dobro izračunao), a razvojni tim Stardock Entertainment je, osetivši da u rukama ima potencijalnu zlatnu koku, u svojoj režiji izdao i zvaničan nastavak – Galactic Civilizations 2: Dread Lords.
Već posle kraćeg igranja ćete uočiti da Galactic Civilizations 2 donosi suštinske izmene na vizuelnom planu – elementu koji je bio najviše kuđen u prvom delu. Prelepo 3D okruženje će na vaše čulo vida imati uticaj dobro izvedene “egzotične” masaže, a koliko je to bitan faktor shvatićete posle višesatnih sesija koje će skoro obavezno trajati do kasno u noć. Ipak, treba reći da se u toku planetarnih invazija primećuje slabiji kvalitet tekstura, ali ova kritika je prilično zanemarljiva kada se uzme u obzir da će vam na takve bitke otpasti oko 1% ukupnog vremena koje provedete uz igru.
Čest je slučaj da nastavak igre koja je stekla kultnu popularnost bude upropašten; bolja finansijska situacija razvojnog tima obično dovodi do porasta kvaliteta tehničkih elemenata ostvarenja, a pada u atmosferi, igrivosti i scenariju. Na sreću možemo da kažemo da to sa Galactic Civilizations 2 uopšte nije slučaj.
Atmosfera ne samo što je prenesena, već je i u potpunosti unapređena; odnos između prvog i drugog dela je sličan odnosu između Medieval i Rome nastavaka serijala Total War (sa kojim bi svi ljubitelji poteznih strategija trebalo svakako da budu upoznati). Sindrom “još-jedan-potez” koji je rezervisan za najbolja ostvarenja u žanru je ovde izrazito naglašen; bilo bi dobro da pre nego što nabavite ovaj naslov otkažete sve rane jutarnje obaveze, bar za nekoliko nedelja unapred.
Pre nego što započnete igru, možete pogledati tutorial koji, nažalost, nije previše funkcionalan. Većinom će se baviti stvarima koje već znate, dok će vam suštinske inovacije i zavrzlame sa menadžmentom biti jasne tek posle par sati aktivnog igranja. Jedno od prijatnijih iznenađenja u odnosu na prvi deo čini i mogućnost da sami kreirate svoju rasu. Doduše, ako budete igrali kampanju Dread Lords, morate početi sa ljudima i proživeti trenutke od proizvodnje hiperdrajva do konačnog obračuna sa drevnim ratničkim rasama koje su gospodarile univerzumom u osvit vremena.
Iako donosi veliki broj izazova koje nećete sresti u standardnoj igri, meni je ipak bilo interesantnije da započnem sa jednom planetom, par brodova i dubokom tamom neistraženog kosmosa koji kao da čeka da bude prisvojen od strane dovoljno mudrog, hrabrog i veštog stratega koji ne zna za milost.
Sa druge strane, koncept igre uopšte ne morate da posmatrate na ovaj način, i to je možda čak i ono najbolje u njoj. Ovo je jedna od onih retkih igara koje možete potpuno da doživite i uspešno okončate bez izgrađenog i jednog jedinog borbenog broda. Kulturnom asimilacijom možete prisvojiti planete inferiornije od vaših, saveznicima možete naložiti da vrše prljav posao za vas i počiste “neposlušne” konkurente, dobro razvijenom diplomatijom možete uvesti embargo drugim rasama uništavajući njihovu ekonomiju, posle čega ćete moći da kupite cele planete za prihvatljivu svotu novca koji ćete zaraditi prodavanjem tehnologija slabije razvijenim carstvima… Ovo je izvedeno na veoma dinamičan način koji neće učiniti da se osećate kao da propuštate sve dobre stvari.galactic_civilization
Ako se i pored toga odlučite za “zgazi crve” taktiku, pred vama će se naći beskonačan niz borbenih brodova koji će vašoj reči dati težinu, a vašem delu preko potrebnu oštrinu. A kada kažem “beskonačan niz” to zaista i mislim – brodove je moguće proizvoljno konstruisati od šasije nagore. U zavisnosti od razvijenih tehnologija, osnovnim konstrukcijama je moguće dodavati pogon, oružija, opremu i razne druge elemente od kojih veliki broj ima čisto estetski karakter. Naravno, na dizajn ne morate obraćati previše pažnje ako vam prija da vaša borbena flota, ponos i dika imperije izgleda kao gomila agresivnih opanaka.
AI je odlično razrađen. Ako ste početnik u ovom žanru, bolje bi bilo da krenete na manjem nivou težine, u manjoj galaksiji, sa manje protivničkih rasa. Da bude jasno, ni ovako igra neće biti pesma, ali će vam bar biti dato vremena da imperiju dobro utvrdite, a eventualne greške ispravite. Viši nivoi težine postaju pravo iskušenje i to u pozitivnom smislu, jer se nikada nećete osećati kao da AI vara i koristi prljave trikove, već će realno sagledati vaše mogućnosti i na njih adekvatno odgovoriti. Tako možete očekivati nož u leđa od strane saveznika koji se oseća ugroženim, alijanse protiv vas ako previše ojačate, nove zakone o porezu ako previše zarađujete, i povremene diverzantske akcije koje će od vas napraviti magarca, a koje ćete u potpunosti shvatiti tek kada bude prekasno i protivnik vam pošalje poruku tipa: “Ha-ha, dok ratuješ sa mnom oko ove bedne planete, neutralni komšija kojeg sam potkupio će ti opustošiti ceo istočni sektor. Prijatno, naivčino!”. Zaista, ovakav obrt događaja nije nešto što se često viđa, čak ni u najboljim ostvarenjima ovog žanra.
I za kraj, malo kritike. Nedostatak multiplejer režima je zaista neverovatan, pošto u tom polju skoro i da nema konkurencije, ako se ne računa nekoliko nezavisnih niskobudžetnih igara čiji kvalitet varira od lošeg ka prosečnom.
Urađena tako da i interakcija sa kompjuterom deluje realno, ova igra zaista ne bi imala kraj ako bi mogli da se odmerite i sa ljudskim protivnikom.
Pored multiplejera, najveća zamerka se odnosi na relativnu nestabilnost igre; izletanje u OS je česta pojava, a pošto se po Marfiju ono dešava uvek u najgorem trenutku, preporučujemo da u opcijama uključite “autosave every turn”, i bar minimizirate štetu do koje će par puta sigurno doći. Doduše, Stardock Entertainment je već izbacio zakrpu, a i nekoliko novih se najavljuje tako da predpostavljam da je će ovaj problem ubrzo biti rešen, ali ipak… Originalno i zabavno ostvarenje, definitivno jedno od najboljih ostvarenja žanra. Nedostatak multiplejera i bagovi su problemi koji stoje, ali i pored toga igra dobija visoku ocenu i moju najtopliju preporuku. Nećete požaliti ako se bliže upoznate sa naslovom, pa čak i ako ovaj tip igara nije vaš fah.
Izvor : www.gameplay.rs

0 komentar

Slične teme