Magazin ZabavaIgrice Brothers in Arms – nedonošče od osam meseci

Brothers in Arms – nedonošče od osam meseci

by Administrator

brothers_of_arms Kao igraču već su mi dojadili razni marketinški trikovi kompanija koje žele da svoje proizvode uvale što većem broju mušterija. Sve se žrtvuje u potrazi za profitom. Kada kažem „sve“, prvenstveno mislim na neku etiku. Pošto se profesionalno bavim kritikom igara, smatram da mi je posao da primećujem takve stvari – da pročitam zvaničnu najavu neke igre i da čitam između redova. Dobar primer za ovo o čemu pričam je Ubisoft-ov „odlično“ promovisan „nastavak“ Brothers in Arms-a, pod nazivom BiA: Earned in Blood.
Pitanje je da li se ovde radi o zasebnom expansion packu ili ne? Definitivno nije reč o sledbeniku dostojnog «broja 2», jer bi čak i Ubisoft imao frke sa plasiranjem takve priče mušterijama. Navodno, po autorima, nije u pitanju ni klasična „sledeća epizoda“ u vidu expansion pack-a, nego nešto između. Kako termin «in the middle» još nije upotrebljavan u našoj branši zanemarićemo marketinško okolišanje i ovaj naslov tretirati kao zaseban expansion pack. Suštinski, BiA: Earned in Blood je upravo to. Malo toga se promenilo u odnosu na original. Kada se pogleda najvažnije – «Gameplay», on ne donosi apsolutno ništa novo. Igra, pored imena nasleđuje i mane svog prethodnika.
Kretanje kroz nivoe je još uvek dosta ograničeno, pojedine skriptovane sekvence ponovo koče i AI protivnika ume da se ponaša krajnje kretenski. Evo daću vam jedan primer: naredio sam mom timu da stane u zaklon iza izvesne drvene ograde, što su oni i učinili. U istom trenutku, jedan od nemačkih vojnika je napustio svoj prilično dobar zaklon, verovatno misleći da ću da ga flankovati, i potom je stao iza iste drvene ograde… samo sa suprotne strane. Takve komične scene se jedino još mogu videti na Cartoon Network-u. Potom, igra se dosta oslanja na skriptovane sekvence. Problem je u tome što BiA ima taktičke elemente koji usporavaju tempo igre (a i da se ne lažemo, nivo akcije ne može da se poredi sa onim u Call of Duty). Umesto da vas neke scene i skriptovani delovi navedu da misije prelazite bez daha, sve će ići mnogo sporije, što otkriva evidentne propuste. Ako ovo uporedimo sa marketinškim sloganom igre, koji je glasio „ultra-autentično“, dobijate pravu sliku o tome gde je Gearbox, ili bolje rečeno marketinški sektor, pogrešio.brothers_of_arms1
Sve u svemu, to bi bile loše strane. Vrline igre su, takođe, iste kao i ranije. U kasnijim stadijumima, single-player kampanja ima puno zabavnih momenata. Za to je naravno zaslužan i način na koji igrač daje naređenja svom timu.
EiB nudi i doteraniju priču koja je izložena u sekvencama koje su dostojne bioskopskog platna. Evidentan je i pokušaj da se doda epska komponenta tokom borbe. Gearbox je u ovom pokušaju nažalost bio samo delimično uspešan, ali je zahvaljujući njemu single-player kampanja, ipak, znatno bolja nego u prvoj igri. S druge strane, kvalitet grafike i zvuka nije ne blizu onome što smo videli u Call of Duty 2. Implementirano HDR osvetljenje na trenutke stvara dobru atmosferu, pogotovu tokom dnevnih misija, ali prelaz između jačeg i slabijeg osvetljenja izgleda kao da palite i gasite svetlo.
Prethodna igra je imala već pomenuti CoD kao konkurenta, dok će se ovaj dodatak suočiti direktno sa Call of Duty 2 na tržištu koje je inače prenatrpano pucačinama sa tematikom Drugog svetskog rata.
Mnogi će mi zameriti na ovakvoj kritici i sigurno će me optužiti da ne radim svoj posao kako treba te da treba da se više osvrnem na sam sadržaj igre, a manje na moje lične stavove u vezi razvoja igračke industrije i marketinške strategije jednog Ubisoft-a. Znam, znam, to je definitivno loše za posao kojim se bavim. Možda bi trebalo više da se oslanjam na sugestije zlikovačkih gurua marketinga koji vuku ovu, nekada cvetajuću i naprednu, industriju na dno.

0 komentar

Slične teme