Magazin PutovanjeOdmor za svačiji džep Najpismeniji odmor u Tršiću

Najpismeniji odmor u Tršiću

by Administrator

trsic Najpopularnija meta turizma, zahvaljujući delu koje je ostavio Vuk Stefanović- Karadžić, definitivno je selo Tršić.
„Ja sam se u Srbiji rodio i uzrastao i zato mi se čini da na svetu nema lepše zemlje od Srbije ni lepšeg mesta od Tršića.“ Ovim rečima Vuk Stefanović- Karadžić je tokom boravka u Austriji opisao svoj zavičaj i bol u srcu koji je nosio do kraja života. Ipak, nije mu se dalo da u Srbiji provede više vremena. U njegovo vreme Srbija se tek oslobađala od vekovnog turskog jarma, a zadatak koji je sebi namenio ovde nije mogao da obavi. Ni među Turcima, ni među zaostalim Srbima. Čak i da je mogao, u Tršić nije imao gde da se vrati. Zahvaljujući delu koje je ostavio, Vukov zavičaj je danas znamenito mesto. Najmanje pedeset hiljada ljudi ovde dođe tokom godine, a sve više je i onih koji bi da ovde provedu dan ili dva, da se na autentičan način upoznaju sa Vukom i njegovim delom, Jadrom, etnologijom, ovdašnjim jezikom, kulturom i običajima. Poslednjih godina se održavaju tematske književne i pesničke večeri, a česti gosti su i slikari iz svih delova zemlje koji organizuju likovne kolonije, ali je ponajviše dece. Selo je puno lepih starih kućica.trsic1
Poslovice, urezane u bukove grede pored staze, prate vas sve vreme od parkinga do Vukove kuće. Pored svake zastanete, malo se zamislite i spoznate veliku istinu. Staza prolazi pored prijatnih restorana urađenih u etno stilu, crkve brvnare, nekadašnjih ambara i čardaka, i na kraju pored vodenice u kojoj je Vukov deda proveo poslednje dane života. Nešto dalje, na visu iznad rečice Žeravije, vidi se i rodna kuća našeg Vuka. Reč je o kući podignutoj na temelju nekadašnje kuće, a iz Vukovog vremena sačuvano je samo ognjište.
„Čak deset puta su Turci palili moju kuću u doba Karađorđeve vladavine. Plašim se da jednog dana od nje neće ostati ni kamen na kamenu“, govorio je Vuk, koji nije doživeo da je vidi obnovljenu.
trsic2Ipak, da kuća bude ponovo sazidana potrudili su se njegovi seljani.
Kuća je završena i osveštana 17. septembra 1933. godine, uoči Male Gospojine, kada je u njenom dvorištu održan i prvi Vukov sabor. Zamišljeno je da u jednom delu zgrade bude predstavljen život srpskog seljaka sa kraja 19. veka, dok je u drugoj odaji dugo bila postavka koja je prikazivala Vukov život iz najranijeg detinjstva. Bio je to prvi muzej na otvorenom, na tlu nekadašnje Jugoslavije, da bi ova izložba sredinom 60-ih godina prošlog veka bila premeštena u obližnji manastir Tronošu. I danas, kada uđete u kuću, prvo ćete videti ognjište, tronošce i skromno pokućstvo izrađeno od drveta, dok je u drugoj sobi krevet, Vukov rodoslov i slavska ikona, portret i već pomenuti hrastov krst. Pored kuće su i ambar, mlekar, kačara i vajat u kojem su živeli tek venčani parovi i druge ekonomske zgrade tako važne za život nekadašnjeg seljaka. trsic3
Tokom celog posleratnog perioda Tršić je bio omiljeno sastajalište studenata Filološkog fakulteta iz zemlje i inostranstva, đaka i omladine. Zajedno sa brigadirima iz Valjeva i Loznice, izgradili su četiri kilometara trase modernog puta kroz Tršić i pešačku stazu od Vukove kuće do manastira u Tronoši. Stazu su nazvali „Vukov put do nauke“, a prolazi upravo onim krajem kuda se i sam Vuk kao dečak, zajedno sa ocem Stefanom, prvi put otisnuo u jedan drugi i sasvim drugačiji svet. Iako je ova staza i najkraća veza sa zadužbinom kralja Dragutina, većina posetilaca će radije sesti u automobil i obilaznim, uskim i strmim putem krenuti ka Tronoši, takođe važnim mestom Vukovog detinjstva. Reč je o muškom manastiru u selu Korenita, u oblasti Jadra, a u letopisu iz 1791. godine se kao ktitor pominje kraljica Katarina Nemanjić, žena kralja Dragutina. Smatra se da je podignut u drugoj polovini 13. veka, a tokom istorije je više puta rušen do temelja. Nažalost, Turci ni njega nisu štedeli. Najveće razaranje je doživeo uoči Drugog srpskog ustanka, kada je objekat znatno oštećen i kada su uništeni vredni rukopisi i predmeti iz manastirske riznice. Posle Drugog svetskog rata svetinja je u više navrata obnavljana, a najčešći povod su bile Vukove godišnjice – 100 godina od smrti (1964) i 200 godina od rođenja (1987). Osim Muzeja Vukovog detinjstva i školovanja, pažnju posetilaca će, svakako, privući i česma koju su, prema predanju, podigli Jug Bogdan i njegovih devetoro sinova uoči samog polaska u Kosovski boj. Kapela iznad česme je posvećena svetom Pantelejmonu, a žitelji ovu vodu i danas smatraju čudotvornom.

2 komentara

Slične teme

2 komentara

20.04.2013 13:38
svetlana

mnogo je lepo ja sam isla sa odelenjem volela bih opet da idem

17.05.2013 16:50
dragana

i ja sam i volela bi ponovo da odem sa drustvom 😀 bilo je predivno :/ 🙁

Comments are closed.