Magazin NaukaPsihologija Laganje kao poremećaj

Laganje kao poremećaj

by Administrator

laganjeU svakodnevnom životu se susrećemo sa lažljivcima. Motivi laganja su različite prirode, pa jedni lažu zbog postizanja lične koristi, dok drugi lažu da bi se izvukli iz neprilika. Postoje i one male dobronamerne laži koje izgovaramo kada nekoga ne želimo da povredimo. Međutim, ono što je manje poznato jeste da laž može biti povezana sa nekim psihijatrijskim poremećajem, a osobe koje tako kompulsivno lažu moraju se od svoje bolesti lečiti.
Munchausenov sindrom je psihijatrijski poremećaj u kojem neko izmišlja simptome bolesti ili psihološke traume sa namerom da privuče pažnju i izazove saosećanje. Tu spadaju i ljudi koji lažu o tome da su njihova deca bolesna i izmišljaju razne sindrome. U svakodnevnom životu takvi ljudi izmišljaju razne priče samo da bi skrenuli pažnju na sebe.laganje1
Razlika između hipohondrije i ovog sindroma ogleda se u činjenici da hipohondri zaista veruju da boluju od nečega, dok osobe koje boluju od Munchausenovog poremećaja znaju da nisu bolesne i svesno lažu. Nešto slično često se može uočiti kod male dece koja lažu da ih nešto boli da bi privukle pažnju roditelja. Ovakve osobe koja boluje od ovog sindroma odlaze na forume i pričaju o svojoj borbi sa teškom bolešću ne bi li izazvale saosećanje. Razlika između običnog lažljivca i osobe obolele od takvog sindroma je u tome da kad čovek laže u svakodnevnom životu to je najobičnije manipulisanje činjenicama, dok osobe koje pate od Munchausena „žive svoju laž“, pa se često i same sebe uvere u nju. Osim impresioniranja okoline, razlog takvog laganja može biti i strah od suočavanja sa stvarnošću.

16 komentara

Slične teme

16 komentara

02.07.2011 11:47
Dragana

Moja majka ima taj sindrom,ali sad već ugrožava i moju decu,moj brak..svi me pitaju kad sam se razvela,ne pričam sa njom već godinu dana ali ona i dalje širi laži .Šta da radim?

04.07.2011 09:05
Administrator

Dragana, najbolji i najsigurniji način jeste da potražite pomoć psihologa. Tako ćete spasti i svoju majku, ali i sebe i čitavu porodici.

15.11.2011 08:38
senad

ljudi koji su bolesni od lazi interesuje me kod kojeg doktora da se obrate znam kod psihologa ali kod kojeg ?ima li psiholog koji se specijalno bavi tom vrstom bolesti unaprijed zahvalna

20.06.2012 09:23
opetja80

da li je laganje sto se tice skole ocene nzm i ja sta posto ja lazem ali se plasim posle da priznam istinu da li je to nesto od ovih sindroma molim vas da mi odgovorite!!!!!

20.06.2012 14:10
Administrator

Na svu sreću ne, ali kako ne bi prešlo u poremećaj, nemojte lagati. Bar ne svoje najbliže, roditelje i prijatelje. Kada odrastete, shvatićete da laganje ocene zaista nije potrebno. Vašim roditeljima je zaista najvažnije da ste vi živi i zdravi. Ali to, naravno, ne znači da ne treba da se potrudite da se popravite u školi i oduševite ih svojim uspehom.

13.07.2012 17:35
caje

dali je bolesna osoba koja laze da je imao kucu pa prodao,kaye da ima zavrsenu srednju a nema. laze ljubavnicu da nema zenu i dete a ima dete od dva meseca

12.01.2013 00:58
Jelena

Da li je moguce da devojka od 19 godina pati od ovog poremecaja i anksioznosti u isto vreme? Veoma se plasim za sebe, vec duzi period ne mogu mirno da spavam, cesto drhtim, ne mogu da izdzim neizvesnost, imam povecan apetit, za dva meseca ugoila sam se 15kg, nikako skolu ne mogu da zavrsim, jer iako puno ucum, plasim se da izadjem na ispit. A pocela sam i mnogo da latem, sasvim nesvesno, i to za neke gluposti, za koje niko ne bi pomisliio da sam slagala. Da li treba da se obratim lekaru? Molim vas i unapred zahvaljujem na odgovoru.

14.01.2013 12:56
Administrator

Ako se osećate nezadovoljno i primećujete probleme u svom ponašanju, onda vam savetujemo da se obratite psihologu, sigurni smo da će moći da vam pomogne.

16.03.2013 22:00
Liahim

Poštovani neznanci, ispičat ću vam svoju do ovog trena nedovršenu istinitu priču. Moji mnogi prijatelji su me još mnogo godina ranije savjetovali da stavim točku na ono što ću vam, trudeći se da vas ne izmučim previše ispričati. Evo ovako je to išlo. Krećem s pričom iza koje stojim svim svojim bićem od vremena sadašnjeg. Danas je 16.ožujak.2013, t.j. točno 10 godina od mog prvog dolaska u Zagreb, zbog moje od onda do danas velike ljubavi T.P. Zbog diskrecije njezino ću ljepo ime i prezime pisat s pravim inicijalima T.P. a ime njezine majke s pravim M.P. Molim pomoć savjetom, ili ćak bi možda bio sretniji kad bi saznao istinu o T.P: Napominjem da mi je još dok sam bio u mojoj domovini (izvan Hrvatske), a u jednom od puno naših telefonskih razgovora koji su predhodili mom dolasku u njihovu kuću u Zagrebačkoj Dubravi, obećala da će se za mene udati. Znala je pri tome, da ću doći s posuđenim novcima (20.000eu) od mojih prijatelja-što se nije nikad dogodilo, jer su me moji prijatelji-ćak i dio rodbine, prevarili, pa mi nikada nisu dali.
Počeli smo skupa živjeti u njezinoj kući s njezinom majkom M.P. te preslatkom 4 godišnjom kćerkicom. Od mog dolaska u njihovu kuću, nisam radio 2 mjeseca. T.P. je u početku, a nakon samo manje od mjesec dana, sve je rijeđe bila doma.Svoja je odsustva od doma pravdala time da je išla radit, te radeči „na crno“ kao maserka, dopunjavala jako skromne kućne prihode. Sve bi to bilo u redu, da nisam jednog dana odlučio saznati gdje to ona točno odlazi raditi (točnu adresu?), pa, dok je T.P. bila „tamo negdje“ pitao sam njezinu majku M.P. za adresu i broj mobitela, na koji ju je inaće samo ona mogla kontaktirati, i to pod određenim pseudo-imenom. Sa skrivenim se je bijesom trudila objasniti mi da ona to ne zna, a samim tim, da mi to nemože reči. U biti, M.P. je u skrivanje tajne podržavala svoju kćer. Podržavala ju je u nećem, u šta sam bio gotovo siguran da je nećasno. Nebi komentirao njezino obrazloženje, da nije nikada u njihovoj obitelji i kući to bio običaj, te da je to nepotrebno znati, pa ćak ni meni-njezinom „budućem zetu“… Naravno da je moja draga T.P. braneći svoju majku imala isti, samo na mekši način obrazloženi stav. Ne mogu vam objasniti koliko sam bio sretan, kada sam nekom ludom srećom uspio preko Plavog oglasnika naći posao u struci. Bio sam sretan jer sam bio uvjeren da će moja plaća (6.000kn) biti dovoljna, da bi moja voljena T.P. prestati s onim što je radila. Međutim pokazalo se da su moje nade bile uzaludne. Uzalud sam se ponadao da će „moja“ T.P. prestati s onim, po meni ne samo „crnim“ i „prljavim, već i nećasnim poslom“! Izbora nisam imao- nastavio sam živjeti u toj „ukletoj“ kući, uglavnom bez moje voljene. Sve manje je dolazila u moj krevet na katu kuće, gdje sam se po naređenju uglavnom M.P. morao povlačiti onda kada su u njihovu kuću dolazili, kako su ih T.P. i M.P. zvale „obrijani“ tipovi-navodno agenti za Ovrhu kuće. U tom je razdoblju mog boravka u kući, jedina moja sreća i nada bilo druženje i igra s njezinom preslatkom kćerkicom- Ovdje moram napomenuti, da me je obožavala kao i ja nju. Išle su bajke prije spavanja, maženje kosice, igra skrivača i vožnja vlakom iz Trnave na Glavni kolodvor…Prekrasne njezine slike sam uvijek prije pokazivao njezinoj mami-mojoj voljenoj T.P. te zločestoj M.P., da bi ih iza toga morao pebacivati na kompjuter, da mi mob nebi zaštekao…slagali smo kule i vlakiče od lego-kockica, učio sam ju imena cvijeća i biljki i počeli engleski…i.t.d…i.t.d… Stizao je Božić, pa sam osakaćenu plaću (gazda nije imao nikome dati više) potrošio na hranu i prirodni veliki bor, jer sam htio da mala curica osjeti prirodne mirise dolazećih Blagdana…Napominjem da sam svjestan da možda otvaram vrata pakla postao, na prvoj kavi u dolasku na Autobusni kolodvor 5.5.2010, kad mi je ona priznala da nije razvedena, ali „nek me to ne brine, jer bu se to brzo rješilo…“ Iz dana u dan su se gomilale moje sumnje u njezine čestite namjere kojima me uvukla u neviđene košmare, koji traju do današnjeg dana.-Da bi se sve moje sumnje potvrdile, nesvjesno je „pomogla“ upitna rečenica M.P: „Da je moja T. ćak i bila razvedena, čime si ti mislio nju oženiti“?! Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima-te sam joj odgovorio: Ali g-džo M, ja nisam dolazio da bi kupio vašu kćer, već zato što ju već godinama volim, a uvijek se do danas nešto znalo ispriječiti da ona i ja to realiziramo! Slijedio je , blago rečeno njezin grozan odgovor: „Ti si neki zajebani igrač“ .Ali avaj, jedne zimske večeri iza Nove 2011 (26.siječanj) vrata su od njihove kuće bila zaključana za mene (njihov je ključ bio s druge strane)…Zvonio sam, pokucao na kuhinjski prozor sa strane gdje je bila njezina majka-i kada mi nitko nije htio otključati, otišao sam kod svog prijatelja gdje sam mislio da ću prespavati samo te noći. Na žalost , kada sam sutra dan nazvao „moju“ T.P. na mobitel, ucjenila me s 1.000kn, koje sam joj morao dati, da bi došao do svojih stvari. Rekla mi je, bilo bi ti pametnije da mi doneseš 1.000kn, nego da svoje stvari moraš tražiti na Policiji. Znala je kako me ucijeniti, jer je znala da je moj turistički boravak u R.H. iscurio, u očekivanju njezine rastave braka. Šta sam drugo mogao, nego autom koje je vozio moj prijatelj kod koga sam spavao i naravno s 1.000kn u ruci pozvoniti na njihova vrata. Otvorila je „moja“ T.P.-prvo sam joj morao dati novce, a tek onda mi je dopustila da strpam svoje stvari i vratim ključ od kuće. Nastavio sam živjeti u iznajmljenom stanu (bez prijave na MUP), vjerujući i dalje da se radi o nesporazumu između mene i moje voljene T.P. Užasno sam se osjećao u samoći tog stana-falila mi je ona, njezina preslatka curica…u mom zanosu, moja neostvarena obitelj. Pomagao sam je financijski-jer je za divno čudo, prestala raditi onaj „nećasni i prljav“ posao… Pitao sam se zašto je odmah nakon što sam bio potjeran iz njihove kuće, to prestala? Neću vam namjerno sugerirati što mi se sve vrtilo po glavi! Kupovao parfeme, zlatne naušnice…davao kune, za režije te da bi imala za vrtić od male, kupio novi mobitel i još puno toga-ali ne zato što me je ranije ucijenjivala s mojim boravkom, već zato jer je definitivno znala da ju iskreno volim, te da sam spreman na sve. Nije propustila, nakon poklona to „platiti“ pusom… Da nebi jedina moja tuga bila navikavanje na život u osami bez nje i male, pobrinula se sudbina. 29.lipnja.2011 popodne, nazvao me na mobitel moj stari, i tužnim mi je glasom priopčio da mi je stara umrla…ostao sam bez glasa..prvo što sam pomislio bilo je-ćime sam toliko tuge za toliko kratko vremena zaslužio? Nisam imao snage nit plakati-valjda su mi se suze posušile…a onda nazvao moju ljubav T.P. kada sam čuo njezin glas, krenule su suze…i danas se pitam zašto nisu prije?? Odlučio sam propustiti sprovod moje stare-neznam dali je razlog ležao u strahu od nove prevelike tuge, ili u nadi da će se nešto promjeniti u odnosu s mojom ljubavi-ili jednostavno toliko sam volio svoju nesuđenu obitelj, da mi je ona bila važnija od svega…Jesam li pogriješio..?? Potrajalo je to sve do ljeta 21.srpnja.2011 kada se moj posao završio i konačno bez mogućnosti izbora-zaputio se kući. Prilikom prelaska granice-čekalo me je još jedno poniženje. Dobio sam Rješenje o protjerivanju iz R.H. jer sam neprijavljeno boravio. I ovdje, bez podilaženje vlastima, reči ću-bili su iznimno fer, kada sam zabranu ulaska i boravka u R.H. dobio samo u slijedeća 3 mjeseca.
Da napokon završim ovu moju priču s pričom čiji izhod još ne znam! Nakon što je moj stari prodao kuću-poklonio je pola po pola novaca meni i sestri. Slijedeći sam dan mojim autom, već 21.siječnja.2012 vratio se u Zagreb-te za nekoliko dana iza toga nastavio vezu s mojom ljubavi. Od onda do danas, s bezbroj je njezinih laži izvukla od mene onih 20.000eura. Ali vjerujte mi poštovani neznanci, učinio sam to jer sam htio vjerovati da ćemo ipak ja ona i mala ovog puta okruniti sve kušnje, nepovjerenja i strahove zajedničkim životom pod istim krovom… Godinu i više dana prolazi-za svo to vrijeme dao sam joj gotovo sve sto je trazila od mene. Dva puta po 28.000kn…skupu zlatnu narukvicu…ručni sat, te zlatni prsten koji sam joj obećao (2002 god.) da ću joj jednog dana kupiti u znak vjere i ljubavi za cijeli život s njom. Sve dok sam mislio da ovoga puta neće biti laži i ucjena s njezine strane davao…plaćao-a sada kada curi i ovaj moj boravak, shvaćam da mi je povremenim seksom kupovala i hranila nadu. I znajte ono najgore u svemu tome, 15 mjeseci mi nije dopustila susret s njezinom kćerkicom, pa čak niti razgovor s njom na mobitel…
Šta da radim-čak ni samome sebi nesmijem priznati da ju još uvijek volim…ili možda je to nešto drugo što caruje sa mnom…

Pomozite…

15.07.2014 13:28
mia

Postovanje!
Moja mama je pocela da i izmislja stvari! Ljudima govori lose o meni i sestri kako je mi ne zovemo da je stalno sama a od ostalih sam saznala da se viďa sa jednim covjekom! Kako pomoci osobi koja laze da bi je drugi sazaljevali?

28.07.2014 10:32

Probajte da razgovarate otvoreno sa njom i iznesete svoje mšljenje po tom pitanju. Ali nemojte je odmah osuđivati, već pokušajte staloženo da popričate.

17.01.2016 02:30
Adela

Ljudi pomozite mi.Udala sam se za coveka 10 god starijeg od mene koji iz prvog braka ima dvije kćerke a samnom ima sina.Vencali smo se prije 9 meseci a zajedno smo 5 god.Svi mi u životu po nesto slažemo tako sam mislila da je i njegov slučaj ne tako strašan.Postalo je strašno prije 4 meseca kad su kćerke došle da žive kod nas.Svaki dan me slaže bar nesto i ne pitam ga nista i nema potrebe da bilo sta slaže ali laže.Sad je počeo djecu tjerati da lažu pa me lažu svi troje.Sad razmišljam o razvodu jer vise ne mogu živjeti u laži i vidim da to vise nije normalno laganje ako se svaki drugi dan svađamo zbog laži.Razmisljam i o tome dali ima neki psihički poremećaj,mislim da mu treba stručna pomoć al do sad se nisam susrela sa ovakvim ljudima niti sam znala da laži mogu da ti razore porodicu.Neznam sta da radim al ne mogu vise počela sam da ga mrzim.

22.01.2016 13:21

Predlažemo vam da porazgovarate i ubedite ga da zajedno potražite stručnu pomoć.

10.07.2017 21:30
Manuela

Postovani. Ja sam se prepoznala u ovom simptomu. Naime imala sam nekih psihički problema i bila u bolnici. Meni se svidjela paznja koju sam tamo dobila a prije nikad nisam . Imala sam puno trauma u djetinjstvu i mladosti i samo sam htjela ljubav i pažnju. Vidjela sam da u bolnici to dobivam pa sam pocela izmišljati simptome samo kako bi me tamo zadrzali i htjela sam sto vise lijekova. Bila sam hospitalizirana vise od 10 puta. Kad analiziram proslost vidim da sam i u djetinjstvu izmišljala bolesti da bi zadobila paznju roditelja. Jel moguce da uz ovaj poremećaj imam jos neke? Koliko je to ozbiljno i je li izljecivo? Kako sada reci svom psihijatru da sam lagala sve vrijeme?

23.01.2019 22:11
Gaga

POSTOVANI MOLIM VAS POMOZITE MI. ZIVIM SA COVEKOM KOGA SAM VOLELA SKORO 8 GODINA. SVE JE IZGLEDALO OK.DO PRE 5 MESECI. OTKRILA SAM DA ME VARA SA DRUGOM ZENOM. OD TADA SLUSAM DA ZELI DA SE PROMENI NAKON 3 SATA ZELI DA POTONE ZAZIM TRAZI POMOC OD MENE. SVE U SVEMU U JEDNOM DANU NEKOLIKO IZJAVA …UVEK SAMO LAZ.JEDNOSTAVNO ON NE MOZE DA DA ISKAZ SADA I NAKON DVA SATA A DA NESTO NE SLAZE.DA LI JE TO BOLEST ILI CIST BEZOBRAZLUK.UNAPRED HVALA

29.01.2019 09:12

Poštovana, ako vam je zaista stalo do njega, najbolje bi bilo da ga nagovorite da odete zajedno kod psihologa, jer sami očigledno ne možete da rešite problem. Očigledno ni on sam nije svestan da ima problem.

Comments are closed.