U svakodnevnom životu se susrećemo sa lažljivcima. Motivi laganja su različite prirode, pa jedni lažu zbog postizanja lične koristi, dok drugi lažu da bi se izvukli iz neprilika. Postoje i one male dobronamerne laži koje izgovaramo kada nekoga ne želimo da povredimo. Međutim, ono što je manje poznato jeste da laž može biti povezana sa nekim psihijatrijskim poremećajem, a osobe koje tako kompulsivno lažu moraju se od svoje bolesti lečiti.
Munchausenov sindrom je psihijatrijski poremećaj u kojem neko izmišlja simptome bolesti ili psihološke traume sa namerom da privuče pažnju i izazove saosećanje. Tu spadaju i ljudi koji lažu o tome da su njihova deca bolesna i izmišljaju razne sindrome. U svakodnevnom životu takvi ljudi izmišljaju razne priče samo da bi skrenuli pažnju na sebe.
Razlika između hipohondrije i ovog sindroma ogleda se u činjenici da hipohondri zaista veruju da boluju od nečega, dok osobe koje boluju od Munchausenovog poremećaja znaju da nisu bolesne i svesno lažu. Nešto slično često se može uočiti kod male dece koja lažu da ih nešto boli da bi privukle pažnju roditelja. Ovakve osobe koja boluje od ovog sindroma odlaze na forume i pričaju o svojoj borbi sa teškom bolešću ne bi li izazvale saosećanje. Razlika između običnog lažljivca i osobe obolele od takvog sindroma je u tome da kad čovek laže u svakodnevnom životu to je najobičnije manipulisanje činjenicama, dok osobe koje pate od Munchausena „žive svoju laž“, pa se često i same sebe uvere u nju. Osim impresioniranja okoline, razlog takvog laganja može biti i strah od suočavanja sa stvarnošću.
16 komentara
Comments are closed.