Magazin Moja pričaŽivotna priča Ubistvo s predumišljajem

Ubistvo s predumišljajem

by Maja

pistoljNikada nisam ni pomošljala da nešto ovako može da mi se dogodi. Imam svega 18 godina, a sa svojim dečkom sam u vezi već skoro 3 godine. Obožavam ga. Uvek je tu da me podrži u svemu što radim, u svemu što želim, kao što me podržao i u ovome. Pre svega želim da istaknem da sam verujuća osoba, što će mnogima verovatno kontradiktorno zvučati sa nastavkom moje priče.

Kao što rekoh, Dragan i ja smo skoro 3 godine zajedno, još malo će nam godišnjica. On je stariji od mene 7 godina i trenutno nigde ne radi, uopšte ne može da se zaposli iako je završio pravni fakulet. Ja sam ove godine upisala psihologiju, odvek me to privlačilo.

Oduvek sam važila za primernu devojku u svakom pogledu, bilo da je u pitanju škola, momci, izlasci. Kada sam se upoznala sa Draganom, nismo imali odnose dve godine naše veze, tek od skoro. Da, dobro ste naslutili, osala sam u drugom stanju.

Mnogo sam verovala Draganu. On mi je prvi u svakom pogledu i nisam ni slutila da tako nešto može da nam se dogodi. Bili smo u nekoj svađi, a onda sam ja primetila da mi izostaje. Ni jednog trenutka nisam pomišljala da je to u pitanju. Međutim, nešto me ipak vuklo da odem na pregled. Na ultrazvuku nisu videli ništa i poslali su me da radim neke analize krvi u laboratoriji. Mrzelo me da idem to da radim, jer sam bila ubeđena da je sve ok. Ali, pošto mi je laboratorija bila usput, svratila sam kako me ne bi bilo sramoa da se sledeći put pojavim kod doktorke bez i jedne reči o tome i objašnjavam joj zašto je nisam poslušala.

Uzela sam rezultat i naravno nisam znala da ga pročitam. Na papiru su bile samo neke brojke koje mi ništa nisu značile. Taman sam pošla da bacim papir, a medicinska sestra koja mi je dala rezultat je rekla „pa, to je to“. Nasmejala sam se i upitala je „šta“, a ona mi kaže „pa to je to, ako ste očikivali trudnoću, eto“. Prvih pola sata stajala sam na ulici zbunjena. Uopšte nisam verovala i mislila sam u sebi da mora da je došlo do neke greške. Zakazala sam ponovo pregled kod ginekologa, pa onako usput upitala medicinsku sestru da li je možda moguće da ti rezultati greše. Dala mi je negativan odgovor, ali i još jednu lošu vest – postojala je mogućnost da ako se beba ne vidi na ultrazvuku, a trudnoća postoji, da je reč o vanmateričnoj trudnoći, koja zahteva prekid „rasporavanjem“ kako bih ja to rekla.

Dragan je, čini mi se, bio uplašen više od mene. Nije znao gde se nalazi, ali se trudio da me uteši. Nije bilo govora daAbortus roditeljima bilo šta kažem. Nisam želela u toj priči da zaštitim sebe, već njih. Znam koliko me vole i brinu o meni. Nisam želela da srušim sva ona lepa mišljenja koja su gajili o meni.

Ni jednog trenutka nisam želela da zadržim to maleno biće. Odmah sam znala da želim abortus i Dragan me, naravno, u tome i podržao. Od druga je pozajmio novac, otišli smo na pregled i, sreća u nesreći, trudnoća nije bila vanmaterična, već plod toga dana nije mogao da se vidi koliko je bio mali. Zahvat je obavljen dva dana posle saznanja, iako je doktorka smatrala da bi trebalo pričekati. Međutim, znala je da psihički ne bih mogla da funkcionišem sa tim saznanjem.

Pre neki dan sam pogledala film „Ne ubij“ koji razbija mišljenja onih koji se drže toga da abortus nije ubistvo, da dete u tom najranijem periodu još nije ni trunčicu razvijeno. Od tada, svakim danom razmišljam o surovosti toga postupka. Razmišljam o svom kukavičluku, o tome koliko sam u svari sebična i kako samo na sebe mislim. No, povratka nema… Nadam se da ću jednoga dana moći da uživam uz svoju zdravu decu.

1 komentar

Slične teme

1 komentar

29.10.2010 22:37
Hristina

Zensko sam i shvatam ozbiljnost te situacije.Ponekad kada sam razmisljala o tome nisam mogla da se zamislim u toj situaciji.Ne u smislu da to meni ne moze da se dogodi, vec da ne bih znala sta da uradim.
Deca su prelepa stvar, pogotovo kada su bioloska.Ne kazem da deca koja ne zive sa bioloskim roditeljima ne treba da budu srecna!Daleko od toga.Ali taj citav proces trudnoce je veoma emotivan i autentican.
Devojka od 18.godina ostane trudna.To je veoma velika dilema kako postupiti.Jos uvek mlada, mozda ni dovoljni zrela, neplanirana beba.Totalno nova situacija u zivotu, koja ga menja iz korena!A opet osecaj pokajanja ako se to dete ukloni abortusom.
Veoma teska odluka, ali to je mac sa dve ostrice!sta god da se uradi moze da bude dobro ili lose.Uvek postoji rizik!Ali ne treba se kajati zbog takvih odluka.jesu teske, ali su svaka za sebe.

Comments are closed.