Magazin Moja pričaŽivotna priča Svet iz očiju jednog studenta

Svet iz očiju jednog studenta

by Sblck

prijateljiČoveče, ko bi rekao da život vodi u toliko pravaca i sve jedno koji izabereš čeka te toliko prepreka i razočaranja. Sećam se kao juče da je bilo. Ortak i ja najbolji drugovi od detinjstva, prošli sito i rešeto ovoga sveta, ali  što su nam dolazile veće prepreke to smo nas dvojica bili jači. Mislio sam da nas ništa ne može rastaviti. Sve probleme rešavali zajedno. Svuda išli zajedno, provodili se, pili, prve tuče, prve prijave, prve ljubavi. Nismo imali tajni.

Po završetku srednje škole, odlučim da upišem fax. Vauu.. On se zaposlio u nekoj fabrici, crnčio po ceo dan. Ali uvek smo imali vremena jedan za drugog. Pomagali jedan drugom. Čak sam ga i menjao par nedelja na poslu a da gazda to nije ni primetio. Znači firma do … (da ne lajem sad).

I onda jednog dana se pojavila ONA. Nova, mlada, puna para (sto posto od nekih sponzora). Taj dan nam je promenio živote. On počeo da je prati, gledao u nju kao u boga. Moj BRAT se jako promenio. Ljudi su počeli drukčije da ga gledaju, postao je neko, to mu se svidelo, više nije bilo mesta za nas obične smrtnike. Prolazili su dani da mi se nije javljao već sam se zabrinuo. Odlučio sam da ga posetim. On zagubljen visi za kompom, kaže treba nešto da joj sredi i već se danima muči. Pomogao sam mu dosta, nadajući da ćemo bar otići na po jedno. Al ne nije bilo vremena.

Ona mu je sredila neku funkciju u nekoj državnoj firmi. Dobio je kola. Čak mu je i sredila školovanje na nekom privatnom fakultetu, koji je završio pre roka. Počeo je da me izbegava. Sad ga drži to visoko društvo. Sad je čovek na nivou.

Sedeo sam tako ispred prodavnice, cirkao pivo posle fudbalice i evo ga u najnovijem BMW-u. Zatamljena stakla, muzika piči tri bloka dalje, spušteno staklo i samo hladan pogled sa visina

Odem kući i gledam na TV-u neku emisiju kad evo ga on. Košulja, kravata, odelo. Gostovao je u nekoj emisiji, ne znam tačno o čemu se pričalo, više mi je bilo drago što je uspeo u životu nego o tome što priča, radovalo me što je srećan, što ga ljudi vole i poštoju. Što ima sve što poželi.
Al šta ćeš, život ide dalje. Već dve godine apsolvent, radim na građevini, cirkam ispred prodavnice, opikam fudbalicu, šetam se sa devojkom. I dalje nadajući se da će drug da se vrati. Ništa nije isto bez njega.

Čoveče, šta može da uradi jedna POLITIČKA STRANKA.

0 komentar

Slične teme