Magazin Moja pričaŽivotna priča Stranac mog života

Stranac mog života

by samosuncica

zivotna prica tuznasve je počelo dok je lara konobarila u jednom kaficu….kao atraktivna konobarica na meti si uvijek nekih seljaka…ali dobro je izlazila s njima na kraj..svi su je voljeli…bila je jako ugodna i radišna djevojka….za šankom je svakodnevno sjedio jedan mladić….dolazio bi svaki dan i ispijao cedevitu……nagledala se lara svega i svačega pa nikako se nije prestala čuditi kako taj stalno cedevitu pije….i svaki dan je samo sjedio i šutio….jednom je lara bila šeprtljava pa joj je cedevita skliznula i polila ga je….
– oprosti, nije bilo namjerno, žurila sam, oprosti evo neću ti naplatiti…
– ma ne sve je uredu, znam kako je kad imaš posla preko glave i moraš misliti na milijun stvari….a cedevitu cu platiti, evo popij i ti samnom nesto, na moj racun…
– pa ne znam bas, ali evo smjena ce mi sad zavrsiti pa možemo otići u drugi kafić, necu da mi kolege misle da očijukam s gostima….a pogotovo šef…
– he he imaš pravo…hajde onda čekam te pa idemo….

stigli smo u prvi kafić iza ugla, sjeli, naručili…
-ah pa nisam se ni prestavio ja sam luka…
– ja sam lara drago mi je…
-hehe luka i lara imamo baš moderna imena….

bio je jako simpatičan, pričljiv, ali tih, jedva sam ga mogla čuti, dok sam ja tako glasna kad govorim da se čujem i na kraju ulice…
ispričao mi je cijeli svoj život, nije ga mazio niti malo….a nije baš ni mene…..našli smo se….
počeli smo svaki dan izlaziti zajedno, on bi nastavio piti cedevitu u mom kaficu i cekao da mi smjena zavrsi pa bi otisli….
svaki dan smo imali o cemu razgovarati, zaista s njim nikad nije bilo dosadno, nasmijavao me je do suza, i obavezno bi mi donosio poklon…..bila sam ljuta na njega zbog tih poklona, jer neki i nisu bili baš jeftini….meni ionako to nije bilo važno, ali on je bi gentlman…..osvojio me je u svakom pogledu…
mjeseci su prolazali, pa i prva godina našeg poznanstva….to prijateljstvo preraslo je u vezu…..ozbiljnu vezu, a na kraju smo se i oženili, pa je došla naša prva curica…….mislila sam moj san za obitelj se ostvario, imam savršenog muža koji me voli, zavidan brak i još nam je bog dao najljepši dar, kćer……no nakon rođenja naše kćeri luka je promijenio svoje ponašanje….postao je sasvim drugi čovjek, nisam ga više prepoznavala……cedevitu je zamijenio s konjakom, pušio je, bio je svaki dan ljut, derao se na mene, na malenu…ubrzo je dao i otkaz na poslu, samo sam ja radila još uvijek u kafiću…..no i to se promijenilo ubrzo…pravio mi je scene na poslu, sasvim normalno sam posluživala goste a on bi me napadao…..
– kurvo, zato ideš na posao, varaš me sa svima njima? ha ? s koliko njih mi nabijaš rogove? čak se s nekima i potukao….
naravno šef me je otpustio, tko bi dozvolio sve to….
ja sam mogla samo u zemlju propasti od sramote……mislila sam sve je ovo noćna mora, uskoro ću se probuditi i se vće biti kao prije….

no noćna mora i jeste bila, ali je potrajala….
počeo me je tući, bio je živčan zbog svake sitnice…pogotovo jer nismo oboje radili…gdje god bi se zaposlila zbog njega bi dobila otkaz….krpali smo kraj s krajem
vrijeđao me na svakom koraku, počeo je i malenu tući…..
bože zar se ovo meni događa? čime sam sve ovo zaslužila? željela sam uzeti dijete i pobjeći daleko……ali kako? nemam nikog? svi su me otpisali zbog njega? ne mogu na ulicu….trpila sam godinama taj teror….nemozete ni zamisliti što sam sve prošla…skroz je poludio….jednom je uzeo našu kćer i rekao da će ubiti i nju i sebe….što bi ste vi u tom trenutku? bila sam izgubljena, plakala….bojala sam se za malenu, a za njega me bilo baš briga, nek se ubije, da ga se riješim….policija ništa nije riješila, nisu mi vjerovali….pred njima je glumio sveca…na kraju još ja ne valjam?….od malene se nije odvajao sekunde….nisam je mogla nikako uzeti i pobjeći…..pa makar bili na ulici….valjda bi se netko sažalio nad nama….sve je bilo gore i gore…..nisam znala što da radim…i ja sam na koncu ludila……samo da malena bude uredu…samo mi je to bilo na pameti….
jednog jutra sam se probudila i vidjela njega i malenu na balkonu…spremao se skočiti, sasvim mi je jasno bilo….
– luka, što ti je, jesi normalan,…šta to radiš…silazi tuda…molim te, ako me imalo volis makni se tuda i makni nju …daj mi je polako…..sve cemo rijesiti….znas da te volim i da sam uz tebe, ti si mi jedini( naravno u tom trenutku govoris sve kako bi ga smirio)-……ali nije pomoglo…
skočio je s njom….
.
.
odsjekle su mi se ruke i noge, srce mi je stalo na trenutak…..nisam se mogla pomaknuti…..dora, dora..moja dora…..neeee…bože zašto????…..
skupila sam snage da pogledam preko balkona….
on je ležao dole…u lokvi krvi, a ona…..ona je pala u grm pokraj…..sišla sam dole….i bila je tamo…plakala od boli…….
uzela sam je brzo i odnijela liječniku..ni sama neznam kako sam nakraju stigla tamo…ali stigla sam…na vrijeme…imala je mnogo prijeloma i potres mozga…..ali je disala….jedva ali jeste…
molila sam se tad svima, i bogu i svecima i alahu i svemu…samo da ona bude dobro…..
kad je liječnik izašao…..mislila sam gotovo je….
– doktore? recite mi…hoće li preživjeti?
– neznam kako da ovo objasnim…..ali samo čudo ju je spasilo….stabilo je…oporavit će se….

0 komentar

Slične teme