Lezim u krevetu i ne mogu da zaspim.Desava mi se to,misli zuje u glavi i ne mogu im nista.I zato ustanem i pisem,pisem i placem.Placem a ne znam cemu sve to vodi?Zar su samoca i ova cetri zida se sto mi ostade posle nas?Zar je sve ono sto smo imali propast?Zar se nasi snovi nikad nece ostvariti ? A bila sam sigurna da si moja sudbina i da cu ce zivot provesti sa tobom,
Mnogo sam sanjala i planirala,mozda previse.Ali ko moze zabraniti srcu da voli,da se nada,da sanja?Koliko sam sebi posatavila ovakva i slicna pitanja,ali pravi odgovor nikad nisam nasla.
I ova noc je puna bola.Uspomene se vracaju a to boli. Pokusavam da ne mislim na proslost,ali uzalud,uzalud je sve.
Ja zivim u proslosti,sadasnjost ne vidim,buducnost nemam.Ko sam ja u stvari?-Senka koja Zemljom hoda.
3 komentara
Comments are closed.