Magazin Moja pričaŽivotna priča Priča za decu i odrasle

Priča za decu i odrasle

by olivera

prica-za-decuTeodora Ana, sad u već dubokoj starosti, sedela je, setno se smešeći. Misli su joj lutale godinama koje je ostavila iza sebe. Krhka starica u ogromnoj fotelji, ličila je na dete koje se sakrilo. Ušuškana među jastuke, sa knjigom u krilu, posmatrala je unuku kako veselo trčkara po sobi, glumeći zmaja. Širila je svoje male ručice, naginjala glavu svaki put kada je skretala po velikoj sobi i veselo cičala.

– Bako, pričaj mi opet o crvenom zmaju.

– O draga moja devojčice, crveni zmaj je poseban zmaj, to je ženski zmaj.

– Bako zar postoje ženski zmajevi?

-Naravno da postoje, i ti si jedan mali zmaj i kako vidim, kad porasteš, bićeš pravi crveni zmaj.

– Bako da li si i ti crveni zmaj?

-O, zmaj je stvar izbora, svako može biti zmaj ako to želi.

– Kako se postaje zmaj?

  • Postati zmaj nije lako, zahteva puno truda i hrabrosti.

  • Bako, nacrtaj mi crvenog zmaja.

– Hoću, ljubavi moja.

– Bako zar nije tata, tvoja najveća ljubav na svetu?

– Jeste, ali pošto si ti njegova i ti si moja najveća ljubav.

Teodora Ana, gledala je tu mrvicu, koja je toliko ličila na nju. Ponosno se smešila, radost se razlivala ostarelim licem i znala je da je njena unuka posebna. Videla je sebe u njenim očima i taj nebeski plav pogled krasio je lice svih članova njihove porodice. Ona ga je nasledila od svog oca, a njena unuka od nje. Neki prkos blistao je u tim plavim očima, i prenosio se kao zaveštanje sa kolena na koleno. Razmišljala je kako je nevinost odlika mladosti i da starost nije ružna zbog godina, nego zbog ožiljaka koje život ostavlja na duši i licu. Znala je da se njena unuka nikad neće predati, kao svi ratnici imala je tu odlučnost koja nikad ne nestaje.

  • Mila moja, baka je postala zmaj vrlo rano, tada sam imala osamnaest godina ali sam ovladala svim veštinama tek sa četrdeset. Biti zmaj nije lako. Puno puta sam padala, ali uvek moraš ustati. Nije sramota pasti, padovi nas uče da budemo jači, da shvatimo da bol nije ništa strašno. Posle velike boli uvek dolazi velika radost, jer u prirodi sve mora biti u ravnoteži. Zapamti, sramota je ne ustati. Uvek moraš čvrsto stajati na zemlji. Da bi mogla leteti moraš znati da se vratiš. Ne smeš biti luckast zmaj, koji samo leti, a ne zna ni gde, ni zašto.

  • Bako ali leteti je tako lepo, vidiš kako je meni lepo.

  • Naravno dušo moja, samo posle tri, četiri kruga ako ne znaš gde letiš umorićeš se i nećeš moći da rasporediš snagu da stigneš do cilja. Znaš, ljudi misle da sve mogu ali većina nikad ne ostvari ono što želi, niti stigne tamo gde je krenula. Ceo život im prođe samo u kretanju ali nikad ne polete.

  • Bako, da li sam i ja zmaj?

– Naravno da jesi, ti si moja unuka a pošto sam ja zmaj onda si naravno i ti. Moraš zapamtiti da je jako teško biti zmaj ali sa druge strane je neverovatno lepo i opijajuće. Kada sam bila kao ti, svi su znali da sam drugačija, samo tada nisu znali da zmajevi još uvek postoje. Mislili su da su davno izumrli, znaš odrasli ljudi ne veruju u bajke, snove, tajne, oni sve vide kao konačno, veruju samo u ono što mogu da pipnu, vide, čuju a vrlo često ni tad ne veruju.

Da bi bila pravi zmaj, prvo moraš da veruješ da čuda postoje. Ko u čuda ne veruje, čuda ne može ni da stvara. Drugo moraš da slušaš svoje srce. Srce je najbitnije, u njemu stanuje duša. Svi ćeti govoriti da je razum najbitniji, on stanuje u glavi, ali razum bez srca ne može.

  • Bako, to ne razumem.

  • Naravo dušo, još si mala ali pokušaću da ti objasnim. Zamisli da si na moru, igraš se na plaži i ti razumom to znaš ali ako srcem ne osetiš tu lepotu onda je sve džabe. Srce ti treba da bi osetila svu lepotu oko sebe, ljudi vide stvari razumom, ali malo njih ih zaista može da oseti i doživi. Moraš naučiti da veruješ sebi, da osluškuješ svoje srce i da pažljivo slušaš šta ti priča. Ja sam uvek slušala sebe i to mi je pomoglo da postanem pravi crveni zmaj.

  • Bako, pričaj mi kakav ću ja biti zmaj kada porastem.

  • Ljubavi moja, bićeš veličanstven zmaj, već sad imaš srce zmaja, kako budeš rasla naučićeš mnoge veštine, samo nikad ne smeš da zaboraviš da sanjaš. Život je nekad jako težak i činiće ti se da ne možeš da poletiš, tada se moraš setiti svojih snova i oni će ti dati snagu. Čovek koji zaboravi na svoje želje, nema snagu nebesa da ih ostvari. Čuvaj ljubomorno svoje snove i želje i nikad ne dozvoli da te zli jezici odvrate od njih. Kada ti budu govorili da ti je glava u oblacima, ti pomisli, bogu hvala. Uvek se nasmej na nevernike jer tajnu zmajeva znaju samo odabrani. Kada ti budu govorili laži, tvoje srce će te upozoriti i ti mu veruj. Kada ti budu laskali, ti se zahvali ali zmajevi znaju koliko su jaki. Znaš, moraš uživati u pohvalama, nemoj se stideti svog uspeha. Kada bolje razmislim i uspeh i neuspeh su podjednako jaki, oni se nalaze jedan naspram drugog, stalno se smenjuju ali ti moraš da se trudiš da imaš više uspeha nego neuspeha. Dušo moja, najveći uspeh u životu je živeti u skladu sa samim sobom. Kada sam bila mlada, mislila sam da će najveći uspeh biti kada završim fakultet, a onda kada se to desilo bio je to običan dan kao i svaki drugi. Najveći uspeh je bio kada sam rodila tvoga tatu. O Bože, bila sam tako ponosna. Nema većeg uspeha nego roditi dete. Zapamti život je najbitniji, taj veličanstveni trenutak kada na svet dođe nova duša ništa ne može da zameni. Mnogi ljudi ne mogu da imaju decu i zato su oni koji imaju, blagosloveni.

–Bako, hoću li ja imati decu?

–O mila moja, naravno da hoćeš ako budeš želela i verovala. Znaš, mnogi odraslu su suviše zaokupljeni sobom pa zaboravljaju šta je najbitnije. Postanu sebični, ogorčeni, traže krivca svuda okolo a nisu ni svesni da je problem u njima samima.

–Bako, da li zmajevi kada ostare i budu jako stari umiru?

  • Naravno da im telo umire, ali duša nikad. Ona leti visoko i obasjava one koje voli.

–Bako, da li ćeš ti umreti?

– Naravno mila, ali to nije ništa strašno. Zauvek ću paziti na tebe, kada budeš tužna pogledaćeš u nebo i videti oblak i ti ćeš znati da sam to ja. Kada budeš pala i svi te popreko pogledaju zato što nisi ispunila njihova očekivanja, ti ćeš ustati i čuti mene kako ti šapućem zmajevi nikad ne odustaju. Kada rodiš svoju bebu, videćeš da ona ima nešto moje i ti ćeš opet znati da sam ja uvek tu uz tebe. Zapamti, ništa nije strašno. Strašno je samo odustati od sebe.

Obećaj mi da ćeš uvek slušati svoje srce, čak i kada te bude bolelo i da nikad nećeš zaboraviti da je biti crveni zmaj stvar izbora.

-Obećavam bako.

1 komentar

Slične teme

1 komentar

24.10.2013 13:49
Jelena

Zbilja divna prica o porodicnom nasledju, snovima i nadama, ocekivanjima..Ucenje kako iz malog zenskog bica treba da izraste veliki snazni crveni zmaj, koji u sebi nosi snagu ali i prefinjena nezna osecanja. Sve pohvale autoru.

Comments are closed.