Reci mi gdje i kome da podjem?
Sada kad se samo prošli dani broje?
Kako dalje da nastavim bez tebe?
U životu mome bio si sve.
Možda me sada i ne pamtiš ti,
blijeda sam sijenka tvoje prošlosti.
I sad, dok se drugoj smeješ,
dok joj ruke greješ,
dok za nju živiš,
dok za nju dišeš…
A tamo negdje žena što piše bez tebe gotovo i ne diše.
I umire u svojoj tami.
Osjecam da tonem u ponore,
sve dublje i dublje.
Pretvaram se u prah i nestajem.
Dok i zadnji dijelić mene nestaje,
usne izgovaraju “Zauvijek si u meni“.