Magazin Moja pričaLjubavna priča Zastava boje ljubavi

Zastava boje ljubavi

by samosuncica

srecna-ljubavna-pricaPriča je o dvoje mladih …. Jovan iz Beograda i Katarina iz Zagreba….

Katarinin otac je bio ratni heroja, njezina obitelj je živjela pravim kršćanskim životom…
Jovan je bio automehaničar iz Beograda…
Sve je počelo na koncertu Lepe Brene u Zagrebu….
spremila se i otišla je na koncert s najboljom prijateljicom…
naravno probijala se do prvog reda, obožavala je lepu brenu…..a onda je ugledala njega…stojao je tamo i pljeskao…
– ivana, pogledaj onog tamo u kožnoj jakni, predobar je…tko li je on?….rekla sam prijateljici…
dok se ona okrenula, on se već negdje izgubio u toj gužvi….
koncert je završio…otišle su do auta….prvi put neće da upali, drugi treci, nece pa nece…izađem van da pogledam…iako nemam pojma o autu nista osim kako ga voziti…ali morala sam nesto probati..pa necemo ostati ovdje…
– trebaš pomoć? čula sam neki glas….
to je bio on, onaj lik s koncerta….sad sam ga još bolje vidjela…bio je moj muškarac iz snova…
-da, zaista bi mi trebala pomoć..hvala ti….
– nema problema ja sam inače automehaničar, začas ćemo to da rešimo…..hajde probaj sad da ga upališ….
I upalio je….
Hvala ti ej spasio si me..kako da ti se odužim?..upitala sam ga…
– pa dobro bi mi došao prevoz do hotela, pretpostavljam da ideš u tom smeru….
– da naravno, to je najmanje što mogu učiniti za tebe….
u ovim trenutcima poželite da niste vozač, već da sjedite iza i samo ga posmatrate….
….
pa hvala na prevozu, inače ja sam jovan a ti si?
– ja sam katarina…
– katarina, prelepo ime….
-hvala….
nisam željela da samo na tome ostane, ali nisam znala što uraditi da produžimo razgovor….
– reci mi katarina, ako bi želela da sutra odemo na pice, vracam se nazad za beograd pa dok cekam avion…sto kazes?
– naravno, važi…evo ti moj broj….a sutra ću te pokupiti …čekaj me ispred hotela…
…. našli smo se sutra, kroz priču se upoznali…. ostavio je dobar dojam na mene kao osoba, imao je karakter, imao je sve sto sam trazila u muskarcu….steta sto nije odavde, sad ce otici i nikad se vise necemo vidjeti–
– katarina, inače ovo ne govorim svakoj curi koju upoznam ali voleo bih da te još bolje upoznam, svidela si mi se na prvu, mislim da nije sasvim slučajno to što smo se sreli…mislim da tu ima nešto više od toga…znam da možda zvuči ludo ali kao da je bilo suđeno da ti se pokvari auto…rekao je kroz lagan smiješak…
– i ja to isto mislim…inače vjerujem u sudbinu…i čitam astrologiju…heheh….ali kako mislis da se nasatvimo viđati, ti si iz beograda…
– jeste, ali dobio sam posao u zagrebu, nisu auta u pitanju već računala, i to mi dobro ide….neznam sta da ti kazem multitalenat hehe…
– ozbiljno? sad zaista počinjem vjerovati u sudbinu…
…. otišao je, ali se nakon 10 dana vratio, zaposlio se, viđali smo se svakodnevno, išli na razne koncerte, zaista smo imali isti ukus što se tiče glazbe, imali smo i zajedničke interese, bili smo dva različita svijeta, a tako isti…voljeli smo se…naša veza je bila poput filma…točno tako bi se moglo opisati…..budući da smo se upoznali na breninom koncertu, na sljedećem me je i zaprosio……naravno pristala sam, bila sam luda za njim, on je bio lud zamnom….njegovi su znali za našu ljubav, jovan im je sve pričao, i bili su presretni zbog nas, jedva su cekali da me upoznaju…. ja cu svojima tek sada reci, moja neka “ zakletva „..necu im govoriti o svojim vezama dok ne bude pred brak..da izbjegnem zezanje i njihovo moguće miješanje….smatrala sam da to nije dobro za vezu….
– mama tata…( pokazala sam im prsten)…udajem se….
mama je skakala od srece kao zaigrano dijete, tata je inače uvijek bio ozbiljan tako da nisam očekivala neku reakciju poput mamine….
– došao je i taj dan, kćeri….pričaj nam,…kome ću dati svoju mezimicu….
– zove se jovan, beograđanin je, upoznali smo se na jdenom koncertu prije godinu dana….sada zivi u zagrebu i radi….zavoljet cete ga odmah cim ga vidite, neboj se tata u sigurnim sam rukama….
– jovan? srbin? što ti pričaš katarina? ovo je neka šala? prvi april je?
– ne tata nije šala, ozbiljna sam, volimo se…što ima veze što je druge vjere…
– pa ti nisi normalna, ginuo sam za ovu državu, branio naše živote, tvoj život….a tebi to ništa ne znači??? udala bi se za našeg neprijatelja???…ovo nije istina…..molim te reci da se salis, pa makar i ovako grozna sala bila oprostit cu ti…
šutila sam….i plakala….
– slušaj me katarina!!! daj mi taj prsten ( uzeo ga je i bacio)…za njega se nikad neces udati, niti za bilo kojeg drugog srbina….upamti to!! javiš li mu se još jednom…..ja ću ga ubiti! kunem ti se….
– o bože tata što to govoriš, pa nije jovan kriv, tata rat je davno završio…molim te nemoj govoriti takve stvari…plašiš me….
nije više ništa rekao….nisam znala što da radim….ovo nisam očekivala,…zašto nije poput njegovih roditelja? oni su mene prihvatili….zašto on ne može-….što ću sad….ne želim da ga ubije….ali morala sam ga kontaktirati i reci mu sve….i jesam…
isprva je šutio i plakao, ni on nije mogao vjerovati……bog ih je odlučio spojiti, zašto ih čovjek pokušava razdvojiti?…njemu niti u jednom trenutku kao i meni nije palo na pamet spomenuti vjeru,…mi smo gledali istim ocima, istim srcem…..
– ne, katarina ja ovo necu dopustiti, ti ćeš biti moja žena, ja te previše volim i on nas neće rastaviti, idem odmah do njega, razgovarat ćemo, ljudi smo..sve će se riješit vidjet ćeš…..i pošao je k meni doma…
– čekaj jovane, stani, molim te nemoj ici, neznas mog oca, rekao je da ce te ubiti….molim te stani, vec cemo nekako to rijesit, dok se smiri…
jovan nije slušao, bio je uvjeren da ce to rijesiti s njezinim ocem, nije mogao vjerovati da postoji covjek koji će staviti zastavu ispred ljubavi….

dosao je, i otac mu je otvorio vrata…
Dobar večer gospodine, ja sam jovan, katarinin verenik, zeleo bi razgovarati sa vama o mom braku s katarinom….
– usudio si mi se doci na vrata? ha?brak? ti nisi normalan…..ubicu te kunem ti se ako mi se ne maknes s ociju….
tata smiri se molim te, razgovaraj s njime,…jovane mozda ipak bolje da odes razgovarat cete drugi put….molim vas,,,,:'((
– ne katarina sada cemo to da resimo, sad ili nikad….
posvađali su se, tata je uzeo nož i krenuo na njega…ja sam iskočila pred jovana…
– bože što sam uradio? katarina kćeri? reci nešto……
– brzo, stavimo je u kola idemo u bolnicu-reče jovan…
brzo su stigli, izgubila sam mnogo krvi….
– trebat ce joj hitno krv, molim roditelje i ostale clanove obitelji da se testiraju na kompatibilnost…..
– da da odmah, doktore uzmite mi svu krv, samo je spasite-rekao je otac….
ona ima rijetku krvnu grupu…ničija krv od vas nije odgovarala….
– bože što ćemo sad, ubio sam vlastitu kćer, što sam to napravio, kakav sam ja to čovjek….jecao je tata….
– pogledajte moju krv doktore, nemamo sta izgubiti….rekao je jovan….
– tata ga je gledao u šoku, nije ništa rekao…
nakon pola sata se doktor vratio….
i? doktore? što će biti s mojom kćeri?
– dali smo joj krv….jovanova je bila kompatibilna…bice dobro…ona jos spava, moze je sam ejdna osoba vidjeti….rekao je doktor…
moj otac je otišao do sobe, ispred vrata je bio jovan….
– jovane, ja…neznam sto da ti kazem….hvala sto si mi spasio kcer….žao mi je što se sve to dogodilo, trebao sam prošlost ostaviti iza sebe, zakopanu duboko ispod zemlje….neznam sto bi bilo da mi je kcer umrla…
– najvažnije je da je katarina sada dobro, uđite k njoj….ja vam nemam sto oprostiti….dao bih i zivot za nju…

tata je prihvatio našu ljubav, šteta što se prvo sve ovo moralo dogoditi da bi on shvatio da je ljubav jača od svega, i da će pobijediti na kraju bez obzira na vjeru, boju kože i sl…sudbina nas je odabrala da pomirimo dva svijeta—dvije zastave su postale jedna…..zastava boje ljubavi….

0 komentar

Slične teme