Bili smo djeca..Upoznali smo se u skolskom hodniku 2009 godine , tek se bio upisao u nasu skolu.Meni se svidjao njegov drug,na njega su se sve lozile,pa tako i ja.A ono bolje nisam primjecivala.Kako taj drug nije davao paznju nijednoj , odustanem ja i pocnem se druziti s NJIM.Isli smo na iste sekcije , druzili se s istima,i tako pocnemo se dopisivati.A kako smo bili djeca , svega nas je bilo stid , da pogledamo jedno u drugo , da se dotaknemo..I krenemo nakon nekog vremena vezu , to je bila najbolja stvar koja mi se dogodila.Svako jutro sam jedva cekala ustati , spremiti se za skolu i utrcati u skolsko predvorje kako bih ga vidjela..Iako ne bih isla do njega , zagrlila ga ,poljubila , sto bi sasvim normalno bilo , nama je bilo dovoljno da se pogledamo..Svijet mi je odma bio ljepsi.Bili smo tako zajedno,dugo bas . I na ekskurziju smo isli zajedno , sjedili zajedno , zezali se , niko u skoli nije mogao zamisliti moje ime bez njegovoga i njegovo bez moga..Svi su vec bili navikli da smo zajedno i koliko god da se posvadjamo nakon 45 minuta , nakon jednog casa , opet se pomirimo.. i na to su navikli…
Prosla je vec bila godina kako smo zajedno..Ja sam otisla na ljetovanje sa roditeljima,a nisam znala da ima ljubomornih ljudi , koji nemaju ono sto smo mi imali..Cijelo vrijeme sam mislila na njega , kupila sam nam i iste lancice , kao nas neki simbol..Kada sam se vratila , napisala mu da sam tu , da dodje da mu dam poklon , samo je napisao , prekidamo..znam sta si radila tamo..nista mi od tebe ne treba..Kao da mi se cijeli svijet u tom trenutku srusio.
13.07.2010..nikada necu zaboravit taj datum , kada je ono sto najvise volim otislo..
Bila sam ocajna..samo sam cekala pocetak skole..imala sam tu neku trunku nade da cemo ponovo on i ja biti MI.I tako je dosao taj dan,prvi dan ..Kao i datum kad je otisao , tako isto ni osjecaj kada sam ga ponovo ugledala necu nikada zaboraviti..Isti onaj osjecaj koji sam imala svaki dan kada utrcim u skolu , jedva cekajuci da ga pogledam u najljepse zelene oci..Srce mi je kucalo kao nikad prije..samo sam ga htjela nazad…
Prolazili su dani..ni rijeci od njega..prolazio je pored mene spustene glave..A meni se srce slamalo , svaki dan..djelic po djelic..Jedan dan sam sjedila vani na zidicu , ispred skole i nacula kako njegove iz razreda pricaju da ima novu curu..koja je bila s njegovim drugom , a bila mi je drugarica.. Suze su same krenule..Tada je nada nestala..Kada me je neko pitao da li bi ponovo bila s njim , da li ga i dalje volim najvise na svijetu..odgovor bi uvijek bio ne..A htjela sam tako jako vrisnuti da…
Zadnja godina u toj skoli je dosla..Nije mi se obratio od prekida,niti ja njemu..I dalje je bio s njom..Bili smo u sali, vjezbali odbojku , za takmicenje , ja i drugarica smo bile na mrezi , ucila me smec , bila sam dobar tehnicar, ali smecer bas i ne.Tada je usao on u salu , pitao drugaricu sta radi , rekla mu je , ucim je da smecira..Tada je on stao i rekao mi , idi u blok i vidi kako ja smeciram..Prvo sam stala..ono , nije moguce , ne vjerujem ..Bez rijeci..Onda sam rekla , a ne , ne smijem , ti bas jako smeciras..Rece mi samo , necu sad puno svega mi..i nasmijao se..Vjezbali smo tako..Navece sam dosla kuci , usla na facebook , a njegova najbolja drugarica a i rodica mi je napisala , zeli da ti se javi , ali ne zna sta da ti napise..jer puno je vremena proslo..i javio se.. Bilo je u fazonu da je ostavio nju jer je ne voli , nikada i nije , cijelo vrijeme je bio s njom jer je pokusavao mene zaboravit .. da ima moju sliku i medu sto sam mu poklonila prije nego sam otisla na ljetovanje..da me voli , da nije imao snage da mi to prije kaze.. I tada je onaj njegov drug sto mi se isprva svidjao , priznao da mu se svidjam , da bi pokusao sa mnom..A najbolji su drugovi..sta da radim.. I pisala sam ja tako s njim .. Priznala i ja njemu da ga nisam zaboravila ..ali da bi to puno povrijedilo i nju,njegovu bivsu i njegovog najboljeg druga..odlucili smo da to niko ne zna osim njegove rodice..Gledali smo se svaki dan..On je onda poceo s drugom..Meni ispred ociju..Bila sam bijesna , i pocnem ja s njegovim drugom..Kao da smo se za godinu i pol razdvojenosti htjeli osvetit jedno drugome..Doslo je i takmicenje iz atletike na red..a taj dan moj momak,njegov drug slavi rodjendan,i ja sam trebala ici..Dok sam trcala na 300 m, napukao mi je misic i dosao je do mene , s namjerom da mi pomogne , ali sam samo odmahnula rukom i pustila njegovoj rodici da me odvede do hitne pomoci..Otisla sam kuci s pedagogom , ali sam rekla da mi jave kad dodju do skole , jer cu ici na rodjendan..I javili su , otisla sam..nasli smo se i krenuli pjesice prema kuci njegovog druga..Usporili smo..svi su otisli prije nas..Ostali smo on , njegova rodica i ja..Tada smo ponovo sve priznali jedno drugome , da se volimo najvise na svijetu , da nista nije prestalo ali da ne mozemo biti zajedno..suvise je toga izmedju nas..otisli smo na rodjendan , cijelo vrijeme se gledali..krenula sam kuci , u autu napisala poruku da ga volim..i poslala..Maturu sam cijelu preplakala…
Proslo je 9 mjeseci kako se nismo vidjeli..i 12.04 mi se javio da dodjem do skole, da se vidimo..otisla sam..zagrlila sam ga najjace sto sam mogla..i on mene..pricali smo o svemu sto je bilo..ponovo utvrdili da nista nije prestalo..
ali ipak da ne mozemo biti zajedno..Vidjela sam ga ponovo za maturu drugarice..Zagrlio me tako jako da sam pozeljela da uvijek traje taj trenutak…
I dan danas ga volim najvise na svijetu..nisam ga vidjela dugo..ima i curu..a svaki dan se cujem s njegovom rodicom , prica mi da me spominje..da me voli..da nije prestalo.. i to boli.. ali..eto zavrsi se i to cudo , kako kaze Sasa..
Ne znam da li ce ova ljubav ikad prestati..ali nijedog momka poslije njega nisam voljela..ni sekundu , ni do jednog mi nije bilo stalo..uvijek sam zamisljala da je to on..uvijek..
Eto…