Pismo njemu

by aleks88

ljubavno-pismoSvaki početak je tažak, kažu. Pa tako je i teško početi ovo pismo Tebi. Pišem ga sa pretpostavkom da ga nećeš Ti nikada pročitati, možda većina hoće, ali posvećeno je samo tebi.

Krenem pa zastanem. Kako da počnem? Da krenem od početka? Ako krenem, moraću i završiti, mora doći i kraj. Da li želim kraj? Kraj pisma da. Kraj naš, ne, nikako. Znaš, oduvijek mi je želja bila pisati, o svemu, o svima, o sebi. O tebi. Evo počela sam sa pismom, pa neka bude pismo. Tebi.

A šta da ti kažem o tebi, kad sve znaš. Šta da ti kažem o osjećajima prema Tebi, kad i to znaš, ali odbijaš da znaš. Pa pisaću o njima, pisaću ih Tebi. Ej, znam nisam neki pisac, ali osoba sam prepuna emocija, totalno uzburkanih, zbunjenih, ali iskrenih. Zvuči ludo, ali tako je.  Misliš da si Ti kriv za to? Pa čuj, jesi. Da trenutno se vrti oko Tebe sve, da centar si svega, pa i ovog pisma. Lijepo je kad si centar nečijeg svijeta, valjda, tako sam čula. Osjetila se i nisam baš, možda  nekad kratko, s Tobom, ali na kratko.

Postavila bih ti par pitanja. Zašto? Čemu? Jesi srećan? Sve to da bi nahranio ego? A šta kad jedan dan to ne bude bitno? Kad staneš i zapitaš se… Kad pogledaš svijet realno, bez ljutnje koje nosiš u sebi. Da li ćeš tada shvatiti ko je iskreno stajao uz tebe, a ko samo da bi bio „viđen“? Šta kad padnu maske? Šta se tada desi, ko ostaje uz tebe? Gdje ovaj svijet ide… Vjerovala sam da si drugačiji, trebalo bi da jesi. Ti i ja znamo zašto. Ali ne, danas ljudima ništa nije sveto. O da odavno sam ja to naučila, vjreovala, ma i dalje vjerujem da ima izuzetaka, ali nisi Ti bio taj.  Izuzetak, mislim. Možda si taj, znaš „onaj“ u mojoj glavi, ali na javi, ne. Nažalost. Sve se dešava sa razlogom, da. Svaki dan se lupkam po ramenu sa ovom rečenicom. I vjerujem u nju.

Možda sam sad napravila zbrku, ali htjela sam ti reći jednu stvar, da volim te i dalje, i hvala ti. Na čemu? Na svemu, osmijehu, zagrljaju, poljupcu, savjetu… Lekciji! Vjeri. Kakvoj vjeri? Pa u sebe. Ljubavi prema sebi, i spoznaji da je svako sebi na prvom mjestu, pa onda sve ostalo. Da, sad sam ja sebi. Ali to ne znači da nema dovoljno ljubavi za još nekoga, ma ima i previše.

Odoh možda predaleko, ali htjela sam ti reći da sam ti oprostila, za sve. Ali oprosti i ti meni, ako sam ikad, a znam da jesam, pogriješila. I da te razumijem, za svaki postupak, za svaku neodgovorenu poruku ili poziv. Ali i na tome ti hvala, jer kažu, sve dok si zahvalan za ono što dobijaš ili imaš ( ili ne dobijaš ili nemaš), očekuj da će ti doći ono čemu se nadaš. Tako nekako..

Znaš, najviše mi je žao što se nismo pozdravili, otišao si. Sa pitanjem, kako sam? Pa dobro sam, biću i bolje. Obećavam ti da ću biti dobro, ako mi obećaš i ti da ćeš biti srećan. Možda je glupo, ali vjerujem da ćeš nam se vratiti, da nije to sve od tebe. I nadam se da nije. Nedostajaćeš, nedostaješ već mnogo.

Zaborav? Ne vjerujem u to. Neću te zaboraviti. Čuvaću najljepšu uspomenu na Tebe. I hvala Ti još jednom na svemu. Čuvaj se. Nadam se da će ti tamo biti bolje. Zamolia sam, već znaš koga, da Te čuva, kad ne mogu ja.

0 komentar

Slične teme