Nesretna ljubav

by samosuncica

nesretna-ljubavRadi se o dvoje odraslih s kojima se sudbina poigrala….nadam se da cete shvatiti da nije sve u novcu i da necete dozvoliti sebi ovako nesto…i da cete se boriti za osobu koju volite

Josip i Marta su se upoznali još u srednjoj školi. Bila je to prva čista mladenačka ljubav. On je bio sin uglednog čovjeka i uspješne doktorice. A ona je bila kćer običnog trgovca i nezaposlene majke.

Josipovi roditelji su već imali isplaniranu budućnost za njega, postat ce doktor, zaposlit ce se u bolnici svoje majke kao kirurg, svi će ga cijeniti, oženit će bogatu djevojku….
ali on je imao drugačije planove…
Martini roditelji su od nje samo tražili da završi školu, da se zaposli i zaradi za fakultet te da ima dobru budućnost. Oni joj to nisu mogli priuštiti iako su željeli…..Marta će i uspjeti to sve ostvariti, ali poslije o tome…

Marta i Josip su svaku sekundu provodili zajedno, dijelili su ljubav prema glazbi, on je volio gitaru a ona piano…..Satima bi joj znao svirati najljepše ljubavne pjesme……ona je samo gledala njezno u njega i slusala ga…..
Zaista su bili lijep par, izazivali su ljubomoru među drugima….
Imali su mnoge planove, oženiti se nakon škole, otputovati u Rim i tamo zasnovati obitelj. Njega nije zanimalo da postrane doktor, želio je pjevati……a ona je htjela studirati kako bi poslije imala dobar posao, svim silama se trudila kroz zivot….on joj je obećao da će svako od njih svoje snove ispuniti…zajedno…

Škola je završila, Josipovi roditelji su ga dočekali s proslavom i pred svim uglednim ljudima i obitelji željeli objaviti kako će njihov sin sada krenuti na medicinski fakultet, kako je on ponos ove familije…..no Josip ih je prekinuo…
– moram razgovarati s vama, rekao je…
– reci sine, samo požuri gosti te čekaju već sat vremena da im se posvetiš….
– ja, oče ja…ne znam kako da ti kažem ali ja ću sutra zaprositi djevojku koju volim, oženit ću se s njom, već sam kupio prsten,,,,
– pa to je radosna vijest sine, ali nisi nam pricao o njoj tko je ona….
– ona je Marta
– Marta? Odvjetnika Joze kći ili Marta onog znanstvenika Luke?
– Ne oče, moja Marta je…kći trgovca, onog istog što su mu zatvorili prvu radnju….onaj tip što si ga ti zastupao…sjećaš se….on mu je oduzeo radnju

Otac nije ništa od toga čuo…samo riječ kći trgovca…..umalo je infarkt dobio….
– ne to ne dolazi u obzir, jesi ti normalan? bijedu da mi dovedes u kucu? nema sanse!!! zaboravi…koja sramota….
– ali ja nju volim, ona je moj zivot….ja cu se ozeniti s njom….

– samo preko mene mrtvog….oženiš li tu jadnicu odričem te se, i ostat ces bez svega..upamti!!!!

Josip je odtrčao Marti u suzama da joj sve ispriča. Marta je bila razočarana, svi snovi su joj se srušili….i što ćemo sad? Josipe što ćeš uraditi? Ja te volim…molim te reci da cemo biti zajedno?
– Josip je samo plakao…..Marta,..ja… ja tebe volim…znaš to…neznam neznam sto da radim, …oni su moja obitelj….
– Jel to znaci ono sto mislim?
– Oprosti Marta…znam da nisi zasluzila, ali ja …ja ne mogu protiv njih….ti to ne razumijes….

Marta je u suzama odtrčala kući, osjećala se tako jadno, tako poniženo, njoj je bila samo ljubav bitna, ona bi ga voljela i bez iti jedne kune….ali on, on nije mogao….

Od tada se nisu više čuli, godine su prošle, nisu se ni vidjeli…

a onda….jednom su se sreli…..Martin sin je pao s drveta i dobio je potres mozga,. Marta ga je uzela u naručje i trčeći otišla u bolnicu….
Doktore, doktore, molim vas, sestro, zovite nekog….

Sestra je uzela dječaka….operirali su ga……Marta je ušla u sobu da ga vidi, pored njega je bio doktor…

– Doktore, kako je moje dijete, hoće li biti dobro?

– Doktor je podigao glavu…

Marta? jesi to ti? ovo je tvoj sin?

– Josipe…nemoguce….pa kako…otkud ti??

– Marta, nisam znao da si se udala, drago mi je zbog tebe da si pronašla svoju sreću, i da imaš djete…i ja sam se oženio ali nesretno…duga priča ne bih da te zamaram, …..tvoj sin….da on je sad dobro….biće dobro…ne brini….najgore je proslo..na vrijeme si stigla….
– hvala ti, hvala sto si ga spasio…..on mi je sve na svijetu
– a tvoj muz? gdje je?
– nemam ga….nisam se nikad udala….
– pa kako nije mi jasno? a dijete?
-Marta je zaplakala…….Josipe, onog dana kad si mi rekao da je gotovo i ja sam tebi htjela reći da sam trudna….ovo je tvoj sin…naš sin….Josip..

0 komentar

Slične teme