Neću da lažem ni tebe , ni sebe , ni baš cijelom svijetu. Zavoljela sam te. Ne znam samo još na koji način.
Znaš, teško mi bude kad prođeš pored mene kao pored stranca. Kad me pogledaš, a poslije kažeš da me ne prepoznaješ. Teško mi je kad vidim plave kose pored tvojih ramena. Branim te i od sebe. Razum mi govori da me ne zaslužuješ, da gubim vrijeme samo. A onda tvoja napredna djevojčica izgovori riječi iz srca.
Čudnog li nadimka :D. Da li sam to sebi dopustila kad ranije?
“ Ne sjećam se“ je bolji odgovor od “ Nisam“.
Tješi me. Ublažuje tugu. Prikriva istinu.
Znam da ćeš i ti jednog dana sve ovo osjetiti. Tako to uvijek bude. Najprije nekog zavoliš, odbacuješ, a kasnije se uloge promijene. Samo vrijeme je prepreka koja ponekad previše sporo donosi promjene.
Doći će, proći će sve. I jednom kad sve ovo bude jučer, proći ću kraj tebe, zastat ćeš.
Po prvi put ćeš imati vremena za mene, prepoznat ćeš me.
Možda i poželiš neku lijepu riječ da mi uputiš, mada bi to bilo previše za tvoje srce ;).
Prepoznat ćeš me, ali nećeš imati vremena da shvatiš koliko sam se promijenila. Moja ravnodušnost ćete iznenaditi. Ostat ćeš samo zureći u moje zelene oči koje su nekad bile odraz ljubavi za tobom.
