Iluzija o zivotu

by justsmile

ljubavna pricaI tako ponekad sednem sama, u apsolutnoj tišini, sama sa svojim mislima. Razmišljam da li sam uopšte svesna da nehotice povređujem osobu koja mi pridaje savršenu pažnju zasnovanu na nežnosti. Uvek sam bila tako reći pažljiva. Uvek sam pazila da ja nekog ne povredim, da mene neko ne zamrzi, i na kraju uvek sam ja bila ta koja je bila povređivana. Sada, opet sam uradila isto, ušla sam u vezu sa dečkom u kog nisam zaljubljena, samo da ga ne bih povredila. Grubo rečeno, veza iz sažaljenja. Noću povremeno prekrijem lice prekrivačem, pustim koju suzu znajući da mučim sebe.

Jednog dana rešim da okončam sve muke što su pale ne moja leđa i raskinem. Trenutak kada mrziš sebe, kad pomišljas  kako si nekome srušio svet, nadu, iluziju. Unistiš ljubav… Ako se to uopšte može nazvati ljubav… Za ljubav je potrebno dvoje, jedno malo je. I opet, na sebe svališ svu krivicu. Neko to naziva dobrom osobom. Ja neću reći da sam dobra osoba, reći ću da sam kukavica koja želi da živi u savršenom svetu, punom ilizuja, bez bola. A pošto takvog sveta nema, nema ni mene kao sanjara, tu prestajem da budem ja, shvatam običan sam čovek koji mora prihvatiti život baš takav kakav je. Ja ga ne mogu promeniti, znam, al bar je lepo verovati u to da ćeš se jednog dana probuditi apsolutno srećan. Ako nešto želiš, to i uradiš. A kad nešto želiš nađeš način, ako ne želiš nađeš razlog.

0 komentar

Slične teme