Divlje jagode

by pegaz

Još kao dete sam manipulisala ljudima par nevinih pogleda i sve što želim dobijem,razvod roditelja i njihov osećaj krivice mi je pomogo u tome…Kada sam postala devojka pogledi su postali nešto drugačiji,tek toliko da mogu dobiti svakog momka koji mi se makar malo dopadne…

Ali nešto im je uvek bilo zajedničko,crna kosa,lepo telo,koju godinu više nego ja i naravno morali su me zadržati,što nije bilo lako.Ova priča počinje u sred moje veze sa jednim takvim,lepim,duhovitim,dobrim momkom koji me je iskreno voleo,i ja sam njega,mada ne toliko snažno i iskreno kao on mene…naš problem je bio daljina oko 1000km ,zbog njegove ambicije i želje da mi sve pruži,što je meni doduše godilo ali ne i najviše značilo,trebao mi je on,poljupci,žive reči i zagrljaj.Prevarila sam ga nakon godinu dana i malo posle njegove izjave da želi da ja odem kod njega čim sve sredi,ha.Taj momak za zamenu kao i svi drugi ugađao mi je,mazio,pazio,ali ja mu nisam verovala,jer sam u ljubav veru već izgubila u jednoj tužnoj ljubavnoj priči,mislila sam kako svi oni žele moje telo i mladost ali ne i moju dušu,i možete me osudit što nisam tražila bolje,ali ne znam valjda sam i sama takva! Onda se pojavio moj drug sa molbom da pomognem jednom dečku da shvati kako na svetu ima puno devojaka,jer ga je „muzla“ jedna sponzoruša a on je video samo nju. „Ma ne dolazi u obzir,nemam ja vremena za glupog klinca“ „Daj,jedno dobro delo bi ti dobro došlo,znamo se,iskupi  se muškarcima na taj način,samo mu malo“baci kosku“ a posle ga iskuliraj i kraj“ ideja mi se nije svidela ali kada je reko da neću jer nisam baš sigurna da ga mogu zavesti,moja sujeta je proradila i dogovor je pao…

  • Doveo ga je u kafić gde sam ja slučajno bila,i nimalo mi se nije svideo,bio je mlađi godinu dana,smešan,ćutljiv,crveneo je kad prođem kraj njega,ali ja svoju reč držim i ubrzo je bio lud za mnom.Nije obraćao pažnju na moje reči da imam dečka,nije mu smetalo ni da se bori za mene sa mojom privremenom zamenom za momka,dolazio je svakog dana u moje mesto,proganjao me,donosio poklončiće,pesmama izjavljivo ljubav,po ceo dan sam slušala pesmu Divljih Jagoda-Marija,no ipak mi se nije sviđao. Onda je kao grom iz vedra neba posle 5 meseci udvaranja,došao i rekao „dobro,odustajem,saznao sam da je sve bila fora,ali zgotivio sam te pa ako želiš budi mi drugarica,evo možemo kao drugovi otići zajedno na jedan ispraćaj“ „ok,izvini ali to smo uradili za tvoje dobro,evo pristajem da u znak drugarstva idemo zajedno“.Otišli smo i on se zaista ponašao kao drug,momcima koji su prilazili objašnjavao je da sam zauzeta i da me on čuva,e onda je počeo svoju tužnu priču,ispričao mi je kako je rano ostao bez oca,jer ga je ubila ljubavnica,kako se zbog toga teško razboleo i da su ga jedva spasili,kako se plaši samoće,i ne voli kišu…i ne podnosi prevaru,i nije me muvao,mene oko koje se svet vrti,šta zar ja nisam lepa? Neće tako moći…Namerno sam mu gurnula ruku kako bi mi u krilo prosuo piće. „Marija izvini,molim te“ „Ma nema veze hajde otprati me kući da se presvučem,noć je plašim se“. Živela sam sa mamom koja je bila par minuta odatle,ali sam ga odvela u tatinu kuću koja je bila nešto dalje i prazna i u kojoj nisam imala ni jednu jedinu krpicu…seli smo u dnevnu sobu i ja sam ga zamolila da sačeka da odem da se istuširam ,zbog osetljive kože,kao,i sva mokra izašla u prekratkom bade mantilu,ako je i mogao tako da se nazove,i sela kraj njega,nije smeo ni da me pogleda… „Izvini al drugovi smo nećeš se ljutiti u drugoj kući su mi stvari a ne mogu da pronadjem ključ,da sačekamo da se ove osuše?“ „Naravno i onako sam kriv,kom detetu si uzela taj mantil“ „Što ne svidja ti se“ ustala sam i okretala se ispred njega.“Ma ne nego da ti nisam drug i da nemaš momka,bilo bi rizično!“ Što“ „Pa želeo bih da te dodirnem tako mokru i mirisnu“ „A ne bi me poljubio?“ „Pa nisam baš vešt u tome…“ savila sam se do njega,došla do centimetar od njegovih usana,za koje dotad nisam videla kako su lepe i sočne,niti kako se nebo plave oči slažu sa kratkom crnom kosom,i prošaputala :“Sad ću ti pokazati,čemu služe drugovi ako ne da pomognu“. Poljubili smo se,drhtala sam,nikad do tad nije bilo nevinije,nežnije i nekako čarabno…zagrlio me je čvrsto. „Hvala ti,makar to imam od tebe“,privla sam se uz njega i uz šapat zaspala…osetila sam kako me uzima  naručje ali pravila sam se da spavam,uneo me je u spavaću sobu i spustio na krevet,mislila sam de će pokušati da me svuče,ali ne,pokrio me je i šapnuo:“Lepo spavaj andjele,idem sa drugovima kući“ .Tada sam otvorila oči i pitala ga gde će,možda su otišli,pošto je insistirao da ode,rekla sam mu da ako ga ostave može da se vrati.Nazvala sam ga za 15-tak minuta. „Gde si,šta ćeš u parku,vraćaj se ovamo ili mi se više ne javljaj!“Došao je,“Ovi idioti su me ostavili,hteo sam da čekam bus jutarnji“ „ne glupiraj se lezi ovde ne ujedam i ne brini neću te ostaviti,ne noćas“…nikad lepše jutro nije svanulo,i ako se između nas osim jednog poljupca nije ništa desilo,probuditi se u tom zagrljaju istopilo je led oko moga srca,za jednu noć zaljubila sam se u do tada za mene klinca. „Dobro jutro lepotice“ „Jeste dobro je,hoćeš kafu?“ „Ne žurim moram na bus kasnim u školu,a imam pripremu za dplomski,nego,uf,znaš…“ „Šta,reci“ „Pa trebao sam da se vratim sa njima i od kuće uzmem novac…“ „a to ma evo ti,što ne kažeš,uplaših se da je ko zna šta…“ Ćao,vraćam ti večeras“ i vratio je ali morao je ostati kod mene da mi vrati kamatu,tako što će ugrejati krevet dok se ja istuširam,kevu sam slagala da ću kod drugarice,jer je sama…i pristao je,vratila sam se iz kupatila u istom mantilu od sinoć. „Ti ne razumeš da sam ja muško,šta ti je sa tim mantilom?!“ „“Dobro kad ti smeta…“ U jednom potezu ga skinuh i osta ispred kreveta kao od majke rođena, „Da li je ovako bolje“ „TI SI LUDA ŠTA TO RADIŠ!!!!!!“ „Zašto ne sviđam ti se?“ „Znaš koliko sam te jurio šta ti ovo znači?“ „Jel da ti nacrtam ili možeš da shvatiš…“ Od te večeri nismo se razdvajali,svaka sledeća je bila bolja od prethodne i ako je svaka bila magična,uzbudljiva i posebna,priznao mi je da sam prva devojka sa kojom je išao do kraja,a ja njemu rekla za poduži spisak mojih bivših,rekla sam mu da sam svima(sem jednom iz tužne ljubavne priče) bila neverna jer su mi vremenom postajali dosadni,a on na sve to mi se zakleo da će me uvek osvajati…kroz par dana sam otišla kod njega,upoznala porodicu,ubrzo počela da noćim tamo,ali imala sam dva momka jednog uz sebe drugog 1000km daleko.Nakon 2 i po meseca veze dao mi je prsten,“volim te,želim te za sebe,znam da nemam pravo da ti tražim da raskineš sa njim ali ne mogu da podnesem da on dođe i da te odvede bolje me sad ostavi ili mu reci za nas i uzmi ovaj prsten“gurno mi je malu kutijicu u ruke i otišao…Ostala sam sa sobom i svojom dilemom,da li da izaberem ozbiljnog momka koji mi pruža laku budućnost i sigurnu ljubav ili do juče klinca i krenem sa njim u neizvesnu avanturu…Trgao  me je glas dečaka „Ti i ja smo sunca dva ti i ja ko andjeli spoji li se nebom leteli…trebam te Marija od neba do neba odvedi me Marija moja Marija…“ Zadirkivao je posramljenu devojčicu koja deli moje ime… Kukavički sam otkucala poruku da mi je žao i da nije za mene,želim mu sreću…i bilo mi je iskreno krivo što sam divnom momku po drugi put ranila srce ali da se razumom može odlučivati ljubav ne bi bila tako lepa čak i kad boli… Otvorila sam kutijicu i smejući se sebi stavila na ruku prvi od mnogo prstena njegovih,nakon tri godine uz čarobnu svadbu stavili smo i burme,a prvo leto nakon svadbe došao je sa istom malom kutijicom“hajde stavi ga i idemo“ gde da li si lud gledaj koliki mi je stomak i čemu prsten?“ „Pa valjda je bitan trenutak kada vodim voljenu i naše dete da uživo čuju pesmu mog života?“
  • Otišli smo na koncert Divljih Jagoda,i uz našu pesmu mazili bebu u stomaku,“još 2 meseca i gotovo,puštaću mu je kao uspavanku…“ Dok pišem ovo njih dvojica se igraju na krevetu naš sin srećno igra na taktove poznate pesme i gleda me okicama kao što su moje samo mnogo iskrenije i pući usta koje ima na tatu i valjda pokušava da peva „nisam bio mnogo jak da odolim na tvoj tajni  znak,zemlju si očarala zauvek si mene uzela,trebam te Marija…“
0 komentar

Slične teme