Svako godišnje doba donosi sa sobom svoje meteorološke specifičnosti i nepogodnosti. Tokom leta su to velike vrućine, toplotni udari i dehidratacija, ali i štetni ozon. Sve su brojniji podaci koji upozravaju na veoma opasne uticaje ozona na zdravlje.
Neke osobe su veoma osetljive na tu vrstu zagađenosti. Međutim, još uvek je teško proceniti sa tačnošću njene posledice na zdravlje.
Kad kiseonik vidi trostruko
Naime, nastanak ovog posebnog oblika kiseonika, sastavljnog od tri atoma kiseonika (dok kiseonik u atmosferi čine dva atoma), usko je vezan za delovanje sunčevih ultravioletnih zraka na supstance-zagađivače koje se ispuštaju iz automobila, naročito dioksid azota (NO2).
Njegova proizvodnja je maksimalna tokom sati kada je sunce najjače, tokom dana kada je velika vrućina, kada je nebo plavo, a vetar slab.
Pod dejstvom ultravioletnih zraka, dioksid azota ispušta jedan molekul kiseonika koji se kombinuje sa kiseonikom u atmosferi (O2) i nastaje ozon (O3). Nedostatak vetra i vrućina viših slojeva vazduha talože na zemlji gas koji se zadržava u gradovima.
Češće astmatične krize
Kakve su posledice ovakvog zagađenja? Zna se da ozon probija duboku u unutrašnjost pluća i da iritira sluzokožu nosa, sinuse, bronhije i spojnice. Može da izazove osećaj iritacije, kašalj ili smetnje u disanju kod osetljivijih osoba.
Mnoga istraživanja su pokazala da je povećan broj prijema astmatičara na hitnoj pomoći, a isto tako i porast bolesti pluća. Tačna procena efekata tog gasa je i dalje nemoguća. Naime, ozon je samo još jean štetan faktor među mnogima. Ozonska zagađenja su skoro uvek praćena prisustvom drugih zagađivača. Tako da se bojazni od ove vrste zagađenja povlače pred opasnostima od drugih otrova, kao što je duvan, kome su mnoge osobe izložene, aktivno ili pasivno.
Uticaj ozona na plućne funkcije nije zanemariv. Tako, respiratorni kapacitet je ugrožen koncentracijom ozona u atmosferi, čak iako je ozon u prihvatljivim količinama prisutan. Testovi izvođeni u laboratorijama su pokazali da je fizička spremnost atletičara smanjena i da je kapacitet pluća sužen kada je nivo ozona povišen. Naravno, posledice su veće kod osoba koje već imaju problema sa disanjem, pre svega starije osobe i plućni bolesnici.
Dugotrajne posledice
Dugotrajno izlaganje ozonu može da dovede do dugotrajnih oštećenja. Eksperimenti rađeni na pacovima su pokazali da nema velikog rizika za rak pluća, dok je jedna američka studija pokazala da posledice mogu biti hronične. Pošto su ispitali respiratornu funkciju kod preko 500 studenata nepušača na Univerzitetu Jejl, autori su došli do zaključka da osobe koje su tokom najmanje četiri godine bile izložene ozonskom zagađenju, imaju manje kvalitetne disajne sposobnosti i više simptoma plućnih oboljenja.
Ali takođe, ne mogu se sve te anomalije pripisati ozonu. Druga studija, sprovedena u Marseju na 2 500 dece, pokazala je da postoji korelacija između vremena izlaganja ozonu i razvoja astmatičnih oboljenja. Međutim, iako je ustanovljeno da je ozon odgovoran za pogoršanje stanja astmatičara, nema podataka da on i izaziva astmu.
Konačno, važno je podsetiti da zagađenje atmosfere izazvano ozonom nema nikakve veze sa ozonskim slojem koji se prirodno formira u stratosferi, daleko iznad vazduha koji udišemo. Taj sloj ima zaštitnu ulogu jer filtrira sunčeve zrake, previše jake za našu kožu. Ali, i sam žrtva zagađenja, počeo je da se ozbiljno oštećuje…
3 komentara
Comments are closed.