Magazin Moja pričaPismeni zadaci Možda duhovi postoje

Možda duhovi postoje

by Mala95

pricaSa visine poput ptice slećem na plantažu grožđa, obasjanu suncem. Na njoj ljudi sa šeširima, kupaju se u znoju i maze njene listove. Sklanjaju svaku bubicu koja se na listu kako je ne bi kojim slučajem povredili. Sunce uveliko prži, ljudi brišu znoj sa čela i nastavljaju da se rade.
Za to vreme imućna porodica svoje vreme provodi u kancelarijama. Prevrću po papirima kako bi im posao išao što bolje. U fabrici, gde nastaje vrhovno vino ljudi paze na svaku mašinu kako se ne bi dogodilo nešto, što bi krenulo po zlu.
Pada mrak svi idu svojim kućama gde ih čeka porodica. Svi su zajedno, govore kako im je prošao dan i kako im svi nedostaju tokom dana.
U velikoj imućnoj kući se pakuju stvari, roditelji idu u drugu državu kako bi sklopili dogovor sa drugim firmama, kako bi njihovu unapredili. Oni imaju dve ćerke koje su odrasle. Koje mogu da brinu same o sebi. Starija ćerka je veoma prijatna, svo svoje vreme provodi u firmi upaznaje se sa poslovima. Mlađa je nezainteresovana. Vodi svoj život. Noći provodi po klubovima, ne interesuje je porodični biznis. Ponaša se veoma drsko, kada god joj nešto ne odgovara, ili ne ide onim tokom što bi ona želela. Druži se sa družinom sa ulice. Ta družina je najveća banda, rade svakakve poslove kako bi dospeli do nekog dinara kako bi preživeli.
Odlazak njenih roditelja je zabrinulo stariju ćerku jer se plašila da im se šta ne dogodi na putu. Mlađu, to uopšte nije interesovalo. Roditelji odlaze i njih dve ostaju same kući. Starija ćerka je iz dana u dan obilazila firmu, fabriku i plantaže želela je da sve bude u redu, da ne bude nikakvih problema. Mlađa je radila sve što je htela samo za porodični biznis nije. O tome nikada ne bi ni pomislila.
Budući da su roditelji stigli tamo i da su uspeli da uspostave dogovor, vraćaju se kući. Pre polaska odlaze u klub gde se napiju. Kada su napustili lokal suprug je želeo da se vrate, ali supruga ga je stalno odvraćala od toga. Ali to joj nije pošlo za rukom. Krenuli su. U početku suprugu je hvatao strah ali vremenom se opustila. Dok su vozili pili su njihovo vino. U jednom trenutku on počinje da ubrzava, straha nije bilo. Budući da su bili blizu litice nije mogao da kontroliše vozilo i pri velikoj brzini su sleteli. Njihova tela su bila smrvljena, krv je bila svuda. Posle izvesnog vremena usledila je velika eksplozija.
Ubzo nakon toga došli su vatrogasci i hitna pomoć. Mogli su samo da konstatuju smrt. Budući da su bili jako poznati, vatrogasci su pozvali ćerke preminulih.
Vest će promeniti sudbine ovih devojaka, i ostvaiće veliki ožiljak, koji će ih pratiti celog života. Roditelji će im nedostajati, ali videćemo šta će se desiti sa njima. Priča tek počinje.
Ostale su same, nemaju nikoga ko može da ih podrži. Ubrzo se održava sahrana. Na sahrani je došlo mnogo ljudi, da im odaju poslednju čast. Ćerke su plakale ali odjednom mlađa ćerka ustaje sa groba i nestaje, napušta grob. U ruci je držala grumen zemlje. Naletevši na novinara bacila je grumen zemlje i isparila. O njoj se više nije znalo ništa. Otišla je u svoju družinu i nastavila sa ranijim životom.
Novine su danima kružile vesti o tome kako je ćerka napustila grob svojih roditelja, i misteriozno nestala. Starija ćerka je preuzela firmu i svu brigu o njoj i pokušavala da nastavi ono, što su njeni roditelji započeli.
Mlađa ćerka je počela da zabalja sa jednim dečkom iz bande. Meseci su polazili i pala je odluka da se njih dvoje venčaju. Na venčanju koje je trebalo da se održi u crkvi usledio je obačun između dveju bandi, u kojoj strada njen budući muž. Taj događaj je promeniti i više nikada neće biti ista. Postaće najgore biće koje će mrzeti sve oko sebe.
Dugo je bila izolovana od drugih. Nije želela da priča ni sa kim, već vreme koje je provodila gledala je u venčanicu na kojoj je bilo krvi, krv njenog bivšeg verenika.
Za to vreme njena sestra je pripremala svadbu, nekim slučajem ona je to doznala i iz daleka storgo sakriveno je posmatrala svadbu njene sestre i razmišljala je kako je ona mogla da doživi takvo iskustvo.
Na kraju kada je krenula nazad ka njenom skloništu, srela je dečka koji je ubio njenog bivšeg dečka. Tu je usledila osveta. Izvadila je nož i probola ga je, ubila ga je. Ubrzo je došla policija i privela je. Na suđenju je priznala ubistvo i prebacili je u zatvor.
U zatvoru je ubrzo pronašla drugarice, slične njoj. Pričala je sa njima, delila sa njima svoje anegdote, slušala je sve načine ubistva. Budući da nije mogla da podnese da živi u zatvoru, zajedno sa njenim drugaricama je isplanirala beg.
Skovale su idealana plan. Uveče kada je došao kamion za smeće, ušle su u džakove i čekale da ih odnese. Kada su stigle na deponiju, iašle su iz kesa u kojima su bile, i pobile sve koji su bili na deponiji. Uzele kamion i otišle za grad.
Kada su stigle u grad, svaka je otišla na svoju stranu. Ona je poželela da vidi svoju sestru. Otišla je do vinograda, prolazila je krala je grožđe kako bi imala šta da jede. Volela je miris prirode. Skrivala se u staroj kolibi u kojoj niko nije živeo i u kojoj nikada nije zalazio. Noću bi izlazila na ulice i sretala bi stare drugove. Pridružila im se.
Tu upoznaje novog dečka, ali nažalost on je bio zauzet sa jednom devojkom koja je živela u istoj bandi. Budući da je ta devojka saznala da je ova zaintersovana za njega, ubija je preko noći i njeno telo odvalči na grob. Kada je ona napustila grob, iz groba počela je da se podiže velika prašina, magla, i iz njenog groba je ustao duh koji će biti veoma neprijatan prema drugima. Osmehnuo se ironično.
Njen duh se upito ka starom skloništu i obukao venčanicu i uzeo nož sa stola i tu priča tek počinje.
Kad-god bi svanula noć ona bi obukla tu venčanicu i šetala bi gradom. Prvo mesto gde odlazi je banda gde je nekada živela i ubija devojku koja je ubila. Tu se našao jedan dečko iz bande od straha se uplašio i udario u u neku burad i preplašeno je pobegao gde je ostala banda pokušavao je da im objasni šta je video. Dok je on objašnjavao duh se pojavio u krvavoj venčanici ispred njih. Oni su zgrabili pištolje i jedan je pucao. Duh je samo pogledao rupu na venčanici i blago se osmehnuo. Počeli su da beže ali sve ih je stigla poubijala.
Sledećeg dana je izašla vest u novinama da je ubijeno mnogo ljudi u jednom skloništu i da se ubica ne zna. Duh je šetao po gradu bez venčanice i stao je pred trafiku i pročatao vest, usledio je osmeh. Ljudi na trafici su se okretali ali nisu znali odakle potiče.
Često bi njen duh u toku noći posetio svoj grob gde se nalazi njeno telo koje jedu crvi. To bi primetio jedan čuvar groblja. Ali bi se plašio da joj priđe. Širio bi glasine po gradu ali mu niko u to ne bi verovao. Smatrali su da je pijan i smenili bi ga sa posla. Ali to njega ne sprečava da otkrije ko je zapravo taj duh. Čuvar je bo jedan starac koji je radio kako bi preživeo. Živeo je sam, nije imao nikoga pored sebe.
Jedne noći bi došao i čekao da se pojavi. To bi primetio duh i počeo da ga šeta po groblju. Šetao bi ga dugo, sve dok ga ne bi naveo do jedne rupe koja se nalazila duboko skrivena u mraku. Tu bi upao u rupu i poginuo bi. Sledećeg dana bi ga pronašli mrtvog.
Duh nastavlja svoje, šeta gradomi ubija sve one koji su njemu naškodili. Vraćajući se u njeno sklonište setio se loših trenutaka koje je imala u zatvoru sa jednom devojkom. Dolazi na ideju da je poseti.
Prvih par noći pojavljivala se na prozoru i mahala joj je a zatim bi nestajala. Kasnije bi ćaskala sa njom. Devojka se u početku plašila i prijavljivala je ali kada bi oni istražili i videli da ne postoi ništa, pomislili da je sve to njena šala.
Kasnije bi dolazila kod nje ali bez venčanice, i ćaskala sa njom, ona bi se plašila bežala bi u drugo ćoše i drhtala. Čuvar u zatvoru bi pomislio da ludi i nakon duge rasprave u kancelarijama prebacili bi je u ludnicu.
Duh ne bi odustajao počeo bi da je muči. Vezivao bi je za stolicu. Vezivao bi za krevet, mučio, bičevao. Često bi je svlačio i odeću zalačio visoko gore kako ne bi mogla da je dohvati. Devojka je načisto izludela.
Devojka bi nakon dugo provedonog vremena u ludnici počela da pravi rane krv bi iskapala na posteljinu uvijala se u nju i pokušavala da se suoči sa njom.
Budući da joj je devojka dosadila vratila se na ulicama i nastavljala svoje krvoproliće. Duhu je sve dosadilo ali je volela da se bavi ubistvom to joj je predstavljao dezert.
Njena sestra je imala jednog divnog sina koji je već odrastao. Duha je to mamilo, Noću bi se uvukla u njegovo telo i radila bi sa njim šta god poželi. Plašila bi ljude, ubijala bi. Ali kada bi duh napustio njegovo telo on ne bi bio svestan šta je uradio. Ali budući da je postao slavan preko toga nastavio je. Ubrzo nakon toga njegov otac je takođe počeo da radi. Uništavali bi grad a duh bi mirno sedeo na klupi i posmatrao šta oni rade. To je za nju bio veoma dobar film.
Jedno veče dolazi u posetu kod svoje sestre i šapuće joj u snu da joj je jako zahvalna što može preko njene porodice da se sveti.
Sledećeg dana sestra odlazi na grob njene sestre i moli je da prekine, a duh sedi na mermernom kamenu prekrštenih nogu ljuljajući ih gledala je u svoje nokte.
Nakon što je njena sestra otišla sa njenog groba duh je ustao i krenuo u posetu vingradu. Počeo je da ruši sve što bi mu se našlo na putu. U novinama je izašla vest kako je nastalo skrnavljenje vinograda i kako zbog toga firma može da propadne.
Koliko god da je molila duh bi bio sve jači i sve više bi rušio. Ali odjednom bi prestao. Devojka koja je bila u ludnici se ubila. Nastao je rat među duhovima. Sestra joj je dugo plakala jer je bila načisto unišetena. Duhov su se borili i zajedno odlepršali na nebu.
Mesecima je sve bilo isto. Po gradu je sve funkcionisalo normalno, svi su bili živi. Sve se vratilo u normalu. Sestra je povratila svoje vinograde sredila je sve što je bilo moguće. Samo, nije uspela da vrati svoju porodicu.
U crkvi dok je palila sveću setila se duha za kojeg je pričao stari skromni čuvar groblja, spustila je glavu ispustila suzu i napustila crkvu.

0 komentar

Slične teme